Natopljen bogatom istorijom i kulturom, Isfahan je nekada bio raskrsnica međunarodne trgovine i diplomatije u Iranu. Sada je to jedno od najboljih iranskih turističkih odredišta iz više razloga. Grad je odavno dobio nadimak Nesf-e-Jahan što se prevodi kao „pola svijeta“; što znači da je važno vidjeti cijeli svijet. U doba svog procvata bio je i jedan od najvećih gradova u regiji.
Slučajno ili ne ali prvo zdanje koje smo posjetili u ovom gradu je Armenska pravoslavna crkva u Isfahanu koja nas je svojom grandioznošću impresionirala.
Nakon rata s Osmanskim carstvom, prema nalogu šaha Abasa I. (1571.-1629.) počelo je preseljavanje Armenaca iz Armenske doline Džolfa (sadašnji Nahičevan u Azerbajdžanu) u unutrašnjost Irana. Armencima, koji su bili većinom obrtnici i poslovni ljudi, dodijeljena su određena područja od rijeke Zajenderud i ne samo to već im je ovaj mudri vladar dao i veliki dio zemlje i sve privilegije. Bili su vješti trgovci, a njemu nije smetalo što su hrišćani. I vlast je tu bila njihova, i prvaci u sudstvu i upravi. Gradili su 13 crkava i slobodno u njima ispovijedali svoju vjeru. Manjina koja ispovjeda drugu vjeru,ovdje nikad nije bila na udaru, čak je bila, prije se može reći, privilegovana. Ne zna se da je šahu Abasu ikad to zamjereno. Pomagao im je izgraditi i brojne druge crkve. Ukupno u Iran iz Nahičevana i Jerevana, prema različitim procjenama, bilo je preseljeno od 250 000 do 300 000 Armenaca.
Ovo zdanje posjeduje iznimno bogatu riznicu dokaza organizovanosti i života Armenaca na ovom području. Toliko je ovo zdanje sačuvano, kako sama crkva, prateći objekti te pisani i drugi dokumenti, da nam je trebalo nekoliko sati da sve to pregledamo i zabilježimo fotoaparatom kako bi prenijeli bar dio ljepote ovog zdanja.
