No krenimo redom:
Sinidkat i Udruženje poslodavaca radnika hemije i nemetala u F BiH (Poslodavci) su zaključili Protokol u kojem je bilo predviđeno da i Poslodavci i Sindikat dostave svoje prijedloge nacrta granskog kolektivnog ugovora za područje djelatnosti hemije i nemetala što je i urađeno.
U prvobitno dostavljenom sindikalnom prijedlogu Poslodavci su u svom očitovanju iz samo njima znanih razloga preko 90 % sindikalnih odredbi obrisali sa obrazloženjem da je to vec regulisano Općim kolektivnim ugovorom i da to ne treba da se ponavlja.
Zatim se nekoliko sastanaka potrošilo oko ubjeđivanja ko je kome šta pisao i ispravki na nekorektno napisane zapisnike od strane Poslodavaca i na utvrđivanje da Sindikat po Općem kolektivnom ugovoru ima pravo da utvrdi elemente za osnovnu plaću, što su eksperti pregovaračkog tima poslodavaca kategorički odbijali i tražili da plaća bude odredena samo pravilnikom o radu.
Nakon toga, kako to Poslodavci u svom saopštenju navode, da je predviđeno povećanje naknade za nekoliko procenata po svim osnovama, dok sve ono što je ključno (plaće i naknade plaća, topli obrok, regres, prevoz) “zaboravljeno” je da bude stavljeno u granski kolektivni ugovor pravdajući se da to treba da se reguliše pravilnikom o radu i da Sindikat nema mogućnost da na to utiče.
Sindikat se, praveći ustupke u pregovorima i uvažavajući socijalni dijalog, zalagao da ako poslodavci ne žele da plaća i naknade plaće budu regulisani granskim, neka onda budu regulisani pojedinačnim kolektivnim ugovorima uvašavajudi proizvodne specifičnosti svakog preduzeća Poslodavciman i to nije odgovaralo, a obrazloženje im je bilo da: “Oni odozgo ne žele pojedinačne kolektivne ugovore”.
Svaki sindikalni prijedlog i ponuđeno kompromisno rješenje u procesu pregovaranja je modifikovano onako kako to poslodavcima odgovara i kako su poslodavci mislili da isti treba da glasi. Predložene odredbe koje se odnose na rad Sindikata, sindikalnu zaštitu, štrajk i sve ostale prijedloge za koje su poslodavci mislili da im neće koristiti, poslodavci su izbacili iz rasprave bez ikakvog konkretnog obrazloženja.
Sindikat smatra da je ovo do sada bio monolog Poslodavaca, a ne dijalog u kojem su se nastojala postići kompromisna rješenja prihvatljiva za obje strane.
Ono što su poslodavci ponudili jeste satnica u iznosu od 2,30 KM iako je satnica koju sada isplaćuju 2,60 KM. Obrazloženje im je bilo da je toliko određeno Općim kolektivnim ugovorom i Sindikat treba biti zadovoljan time, jer se treba osvrnuti okolo, kako u drugim preduzećima kasne plaće, a u grani hemije i nemetala su plaće redovne.
Dalje su npr. Poslodavci, zaboravili da u kolektivnom ugovom stave pravo na regres ili da utvrde elemente za utvrdivanje osnovne plaće jer se sve to po njihovom razumijevanju kolektivnog pregovaranja sve može riješiti pravilnikom o radu.
Poslodavci primjerice nisu uopšte željeli da u kolektivnom ugovoru bude ubačeno pravo na prevoz jer je nuđena npr. formulacija:,, Radnik može imati pravo na prevoz, a ne radnik ima pravo na prevoz”.
Toliko nelogičnosti i nerazumijevanja nije viđeno ni u jednim pregovorima do sada, a o bilo kojem članu u kojem su nuđena kompropmisna rješenja članovi pregovaračkog tima Udrženja poslodavaca nisu mogli ništa odgovoriti ili su morali po njihovim riječima,,pitati one odozgo”.
Sindikat je za sve takve provokacije imao strpljenje a sve u cilju očuvanja i zaključenja kolektinog ugovora.
Rezultat “pitanja onih odozgo” jeste ultimativno nametanje prijedloga kolektivnog ugovora od strane poslodavaca (sa samo 4 stranice ) koji je više ličio na granski pravilnik o radu, a ne na kolektivni ugovor.
Sindikat je više puta pocrtavao i naglašavao šta je reulisano članom 14. stav 2. Opće kolektivnog ugovora F BiH (:”Granski kolektivni ugovori, pored drugih pitanja određenih ovim kolektivnim ugovorom, obavezno regulišu i:
a) Način utvrtđivanja plaće i radnog učinka;
b) Način i visinu obračuna povećanja plaće po osnovu: – otežanih uvjeta za rad
c) naknade plaća za: – slučaj smrti radnika i članova uže porodice; – vrijeme odsustva sa rada; – vrijeme bolesti radnika; – rad ne terenu;
d) način i visinu utvrđlivanja naknade za službeno putovanje;
e) uslove i visinu naknade plaće zbog odsustva sa rada žene za vrijeme trudnoće u slučaju kada ne može biti raspoređena na druge poslove;
f) pravo na otpremninu”, ali je pregovarački tim poslodavaca samo tražio da to bude regulisano pravilnikom o radu.
Ono što je prevršilo svaku mjeru jeste završna ucjena poslodavaca u kojem su tražili da se elementi za određivanje osnovne plaće i naknade pLaće izbace iz kolektivnog ugovora ili oni prekidaju pregovore.
Naravno da Sindikat nije mogao pristati na takve vrste ucjena, jer je članom 14. stav 2 izričito propisano šta obavezno reguliše granski kolektivni ugovor (u tekstu boldirano), pa tako da sve ono što poslodavci u svom saopštenju navode nije ništa novo za Sindikat nego s ame špekulacije i obmanjivanje javnosti i radnika Federacije BiH.
Sindikat uvijek ostaje otvoren za vođenje pregovora i iznalaženje kompromisnih rješenja, ali na pritiske, ucjene, provokacije, neozbiljnosti, neuvažavanje socijalnog dijaloga i ultimatume ne može i neće nikada pristati.
Predsjedavajuća Predsjedništva
Upravnog odbora Samostalnog sindikata radnika Hemije i nemetala u FBiH
Kata Iveljić
