Donorska mreža u Bosni i Hercegovini provodi aktivnosti edukacije i obilježavanja mjeseca doniranja organa u Evropi, a naročitu pažnju morali smo posvetiti zastoju u transplantacijama u BiH, koji traje sedam mjeseci i apelirati nadležnima da bolnice što prije započnu sa radom, dok su pacijenti koji su obrađeni još sposobni za primanje organa – kazala je u razgovoru za Fenu predsjednica Udruženja Donorska mreža BiH i Udruženja ljekara za nefrologiju, dijalizu i transplataciju bubrega u BiH prof. dr. Halima Resić.
Prema njenim riječima, s obzirom da je posljednjih sedam mjeseci na snazi obustava transplantacija u BiH, pacijenti na dijalizi koji imaju donore u rodbini čekaju da se ponovo započne sa zahvatima, neki prikupljaju novac samoinicijativno za inostranstvo, a neki putem Zavoda zdravstvenog osiguranja bivaju transplantirani u inostranstvu, što ovisi od kliničkih centara koji vode njihove slučajeve.
Resić najavljuje da će tokom ovog mjeseca biti organizirana tri okrugla stola (Cazin, Sarajevo i Ključ), kao i ulične akcije informiranja građana i potpisivanja donorskih kartica, ističući kako nastoje i putem društvenih mreža i medija proširiti informacije o donorstvu. Također, nastoje ojačati Donorsku mrežom partnerstvom sa srodnim udruženjima, organima vlasti, ali i privatnim kompanijama čija im je podrška izuzetno potrebna.
Napomenula je da, kada se govori o Donorskoj mreži, ne govori se samo o transplantaciji bubrega, nego i rožnica, jetri i potrebama za transplantacije srca, koje se ne rade u BiH.
Resić je naglasila da su početkom pandemije koronavirusa, obustavljene sve transplantacije u Bosni i Hercegovini, kao i u cijelom svijetu. Dok je u ostatku svijeta, kako je istakla, obustava trajala mjesec do dva, kod nas ona još uvijek traje.
– Prije same pandemije, početkom godine, od jednog preminulog donora sa moždanom smrti, transplantirana su dva bubrega, jetra i dvije rožnice, dakle ukupno pet transplantacija – kazala je Resić.
Kada su u pitanju potencijalni donori, ona je istakla da trenutno u BiH postoji oko 65.000 osoba koje nose potpisane donorske kartice.
– Ipak, potencijalni donor je, prema zakonu, svaka osoba koja premine u jedinici intenzivne njege od moždane smrti. Nakon ovih okolnosti, transplantacijski koordinatori koje ima svaka bolnica, trebali bi sa porodicom obaviti razgovor o saglasnosti za doniranje organa. U praksi, generalno, se to ne dešava često, ako osoba nema donorsku karticu kod sebe. Svijetli primjer je Kantonalna bolnica Zenica – kazala je Resić.
Govoreći o podacima koliko je bilo donora i transplantacija u prošloj godini i u godinama prije, Resić je istakla da “podaci koje ova udruženja imaju, a koje dobiju direktnim putem, kako od Centra za transplantacijsku medicinu FBiH, tako i od ljekara i transplant koordinatora, govore da je od 2014. do kraja 2018. godine, kada je u pitanju doniranje organa nakon smrti, ukupno razmatrano 135 osoba kao potencijalni donori, od čega je obavljeno 50 razgovora sa porodicom pri čemu je 29 porodica odbilo donirati organe, dok je 21 porodica pristala donirati organe svojih preminulih i tako spasiti živote ili ih znatno poboljšati za 86 građana”.
– Transplantirano je ukupno 35 bubrega, 10 jetri i 41 rožnica. U 2019. realiziran je samo jedan preminuli donor, dok je sa osam porodica obavljen razgovor i dobijena četiri pristanka za doniranje – kazala je Resić naglasivši kako su i prije pojave pandemije imali značajan pad donora i kadaveričnih transplantacija.
Kada su u pitanju transplantacije među živim donorima, zaključno sa 2019. godinom, u BiH je obavljeno ukupno 229 transplantacija među srodnicima, od čega 191 u FBiH, 32 u RS i šest iz Brčko distrikta BiH. U dijelu koji se odnosi na nerodbinske transplantacije među živim, ukupno je obavljena 61 transplantacija, 60 u FBiH i jedna iz Brčko distrikta BiH.
U Republici Srpskoj, nažalost, rijetkost su i transplantacije među srodnicama, a kadaverične se ne provode uopće, naglasila je Resić.
Istakla je da je “na jednoj strani potrebno sistemski educirati i informisati mlađu populaciju o ovoj vrsti dobročinstva i načina spašavanja života drugih, a na drugoj strani je neophodno, kod građana zrele i starije dobi, osvijestiti činjenicu da su 20 puta veće šanse da će im organ zatrebati, nego da će ga donirati”.
– Ukoliko nema doniranja, nema ni organa za transplantacije, a time ni spasa za pacijente na listama čekanja. Potrebno je i uz saradnju sa vjerskim zajednicama, educirati prvo osoblje, a potom i vjernike o pozitivnim stavovima religija o doniranju organa, posebno nakon smrti. Neophodno je razbiti psihološku barijeru koja u porodicama vlada kada je u pitanju razgovor o smrti i podstaći ljude da razgovaraju o svojim željama nakon smrti – potcrtala je Resić.
Zaključno sa 1. oktobrom ove godine, u FBiH 242 pacijenta su na listi čekanja za transplantaciju bubrega, za presađivanje rožnice čeka 20 pacijenata, presađivanje jetre čeka 30 pacijenata, dok su na listi čekanja za transplantaciju srca 12 građana.
– Naši sugrađani kojima je potrebno srce, ne mogu niti u jednoj zemlji biti na listi čekanja za Eurotransplant, jer BiH nije članica. Također, ni za jetru ne mogu biti na listi čekanja Eurotransplanta iz istog razloga. Nažalost, za Republiku Srpsku ne postoji lista čekanja – kazala je na kraju razgovora za Fenu prof. dr. Halima Resić.