Jedinstven je slučaj u povijesti čovječanstva mudrost sovjetskoga (ruskog) vodstva na čelu sa Mihailom Gorbačovom koje je pristalo na povlačenje iz okupiranih država i na miran proces demokratizacije društva.
Jasno je pritom da je vojna, geopolitička, poljoprivredna, rudno-industrijska moć “Istoka” bila ogromna, te da je uzrok sloma “komunizma” u odbojnosti masa prema nametnutome spartanskom sustavu (u kojem su neki ipak bili “jednakiji”, tj. gazde) dirigiranom iz centra (Politbiroa), gdje je sloboda bila tek ideal, a Ustav dekoracija.
Razočaranja masa slijedila su brzo: naime našli su se u svijetu gdje je bivša elita imala veze i pristup kapitalu, na “Zapadu” više nije bilo potrebe za radnom snagom (čak i kvalificiranom), a Daleki istok je gušio konkurentnost domaće proizvodnje bagatelnim cijenama rada.
Da, neki su se obogatili dok je većina dobila nepoznate stvari poput zapadne glazbe (tehnorepa npr.), nirvana umjesto Mir vama, modnih mačaka i mačića, kreditnih kartica, istospolnih brakova, egzistencijalne nesigurnosti, građevinskih spekulanata, minimafijaša kvartovskih i republičkih, te plave trave zaborava. Bankarski sektor Zapada je ušao u dotad zabranjeno lovište Istoka poput legendarnog cowboya Buffalo Billa, po sustavu upucaj bizona radi jednog šnicla.
Trofejni kapitalac! Nipošto ne branim silom nametnuti sustav, niti žalim za sovjetskom čizmom, samo konstatiram da je propuštena prilika za izgradnju zdravih i humanih društava na ruševinama socijalizma, te da su nevidljivi lanci i nevidljive ruke kapitala, ideologije i tajnih službi još efikasniji od policijske države. Sustav sile zamijenio je sustav novca. Naravno da svaki (normalan) čovjek želi nešto stvoriti,iskoristiti talente,slobodno misliti i djelovati, piše Hrvatski fokus u svom novom broju.
I Isus traži da ne zakopamo vlastite talente, već da ih predamo svijetu.
Ali eto slobode u kojoj možeš govoriti protiv države, ali ne smiješ se zamjeriti šefu ili tajkunu (osim otkaza može te i sud oglobiti za nanošenje pregoleme duševne boli predatoru), eto slobode u kojoj se guli zdravstvo i prosvjeta, u kojoj se velikima sve dopušta i oprašta, a malenima i voda naplaćuje.
Logikom kapitala tvornice sele u Aziju, njemačke ruže se proizvode u Keniji, moguće je legalizirati “lake droge”, možda čak i eutanaziju, trgovinu organima,privatizaciju nacionalnih parkova i rijeka…
Raspadom velikih sustava otvaraju se stari geopolitički prijepori, buja nacionalizam, Mađarska uvozi hranu, u Albaniji se oživljava krvna osveta, “nove” države se prezadužuju, a najbogatije i najmoćnije duguju 3 – 15 godišnjih BDP-a, najviše dakako SAD i Japan. Službeno SAD troši na vojsku 600 milijardi dolara, Francuska, Velika Britanija, Njemačka i Rusija zajedno oko 250 milijardi dolara.
U nas pak vojska troši manje nego civilne udruge, ipak daleko više nego HRT, nekih 800 milijuna dolara. Smiješno je da mornarica štedljive i racionalne Slovenije gotovo jednako ulaže za obranu svog komadića mora, koliko i mi koji smo gospodari polovice Jadrana.
Sve više sam uvjeren da uništavanje obrtnika, seljaka i male trgovine, GMO organizmi, čudne kemikalije u lijekovima i industriji hrane, sabijanje stanovništva u gradove, ateizacija (u svrhu jačanja amoralnosti i gubitka identiteta) i dr. nisu slučajnosti. Više sam sklon vjerovati u ezopovski svijet kauzalnosti nego li u svijet slučajnih država i slučajnih državnika. Visoka tehnologija je na Zapadu (sa svojim tehno – repom), natalitet u Južnoj Americi, Jugozapadnoj Aziji, Indiji i Africi, proizvodnja na Dalekom istoku. A što je u “nas”,od Baltika do Jadrana? Humanizam i renesansa u režiji bivših drugova.
(topnews.ba)