Tehnološki univerzitet u Beču razvio model za osiguranje od epidemije

Na Tehnološkom univerzitetu u Beču razvijen je proizvod za reosiguranje zajedno s istraživačkim timom Instituta za finansijsku i aktuarsku matematiku na Univerzitetu u Liverpoolu koji ima dvije važne prednosti.

Prvo, mogao bi pružiti vrlo brzu i nebirokratsku pomoć, a drugo vlada i stanovništvo osiguranih država bi bili motivisani za poduzimanje potrebnih, a ponekad i vrlo teških mjera. Troškovi takvog proizvoda bili bi pregledni, što pokazuju modeli izračuna na primjeru pandemije koronavirusa u Italiji. 

Pandemija COVID-19 pogađa mnoge zemlje jače od finansijske krize iz 2008. godine, možda čak i gore od globalne ekonomske krize nakon pada berze 1929. Državama je potreban novac za medicinsku njegu, potporu firmama i zbrinjavanje stanovništva.

– Teško je svima, ali posebno siromašne zemlje su teško pogođene. U takvim zemljama bi već pružanje određena količina hrane bilo od velike pomoći – kazala je Julia Eisenberg s Instituta za stohastiku i poslovnu matematiku s Bečkog tehnološkog univerziteta, prenosi Eurocomm – PR Sarajevo.

U osnovi se može napraviti osiguranje od bilo koje nesreće, uključujući i epidemije. Međutim, postoje neke posebnosti koje treba uzeti u obzir.

– Osiguranje se često uzima tako da se naknadno nastala šteta nadoknadi. To u slučaju epidemije ne bi bio ispravan način. Predugo bi trajalo. U slučaju epidemije potrebna vam je pomoć odmah, u obliku novca ili u obliku paketa s hranom koji se distribuiraju stanovništvu – objašnjava Eisenberg.

Eisenberg zato predlaže da se kod epidemije izabere “parametrično osiguranje”. Osiguranje pruža određenu korist kada se dogodi tačno definiran slučaj. Na primjer, kada se dogodi određeni broj infekcija i proglasi vanredno stanje. Iznos stvarne štete nije bitan, pa osiguravajuće društvo sredstva može isplatiti odmah, mnogo prije nego što se šteta procijeni.

– Naš je prijedlog da se osigurana svota isplaćuje različitim tranšama: jedan dio odmah, a drugi samo ako određeni pokazatelji epidemije u osiguranoj državi ne prelaze ciljane vrijednosti.” Tako se na primjer, ugovorom može odrediti da država kod poptunog karantina ili drugih mjera mora osigurati da broj infekcija ostane ispod određene vrijednosti i istovremeno uradi određeni broj testova. Kad se to dogodi, osiguranje isplaćuje ostali novac. Države bi na taj način bile finansijski motivisan da ispravno postupaju i donesu smislena pravila – zaključila je.

Fena

Komentari

Komentara