Dvadesetidevetog februara i prvog marta 1992. godine, održan je Referendum za suverenost i nezavisnost Bosne i Hercegovine na kojem se 2/3 (64,31% građana) izjasnilo da RBiH bude nezavisna država. To je bio jedan od uslova međunarodne zajednice da Republika Bosna i Hercegovina dobije međunarodno priznanje i postane nova članica svjetske zajednice nezavisnih država.
Nakon pozitivnog rezultata referenduma, Evropska Zajednica je 6. aprila 1992. godine priznala RBiH, s tim da to priznanje počinje teći 7. aprila. Ubrzo potom, 22. maja, RBiH je primljena i u članstvo OUN. Nezavisnost za jednu državu, znači da je narod apsolutnom većinom, neposrednim glasanjem, izrazio svoju političku volju da njegova država ubuduće bude nezavisna država, tj. da preuzme odgovornost pred međunarodnom zajednicom za vođenje vanjske politike zemlje, za odbranu svoga državnog teritorija, i za vršenje suverene državne vlasti na svom teritoriju.
Na referendumsko pitanje „ZA suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive“, pozitivno se izjasnila navedena većina građana. Većinu glasačkog tijela koja se pozitivno odredila prema bosanskohercegovačkoj nezavisnosti, od naroda činili su Bošnjaci i Hrvati, te pripadnici ostalih naroda i narodnosti, a referendum je bojkotirao onaj dio Srba koji je politički usmjeravala SDS. Bez podrške HDZ, najjače hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini, Referendum ne bi uspio, pa je utoliko čudnije iznevjeravanje tog načela od HDZ-a u događanjima koja su uslijedila.
- po redu Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine protiče u znaku nedavne aplikacije Bosne i Hercegovine za status kandidata za članstvo u Evropskoj Uniji. Bilo je to tačno 15. februara, ponedjeljak, dan za historiju države Bosne i Hercegovine, da i naša država ubrzo postane članicom najelitnije Unije na svijetu. Status kandidata sigurno će dovesti do promjena koje uz ulaganje konstruktivnih i pozitivnih oblika energije mogu dovesti do poboljšanja standarda i općenito ljepšeg života ljudi u našoj državi.
Ovih dana svjedoci smo izjava prvog Naprednjaka države Srbije i njenog aktuelnog premijera, gospodina Aleksandra Vučića, koji vrlo ozbiljno izjavljuje: „Srbija i Republika Srpska neće uskoro u NATO niti bilo koji drugi politički ili vojni savez u svijetu“. Ko to sada izigrava neutralca, ili pokušava napraviti neki novi blok, po uzoru na blok Nesvrstanih, ili pak neku drugu političku igru, baš u vrijeme kada smo počeli gajiti realne nade da će naša aplikacija za status kandidata u EU dovesti do stabilizacije političkih prilika u Bosni i Hercegovini i regionu.
Ovaj prvi mart ostat će zabilježen kao praznik u kojem su počele da se mute vjerske i civilizacijske tekovine uz mogućnost negativnih reperkusija po državu Bosnu i Hercegovinu. Neprekidna mimoilaženja od zabrana pojavljivanja žena sa mahramom na glavi u pravosudnim institucijama BiH, te direktnog osporavanja ovog civilizacijskog prava ženama Muslimankama od strane pojedinaca i institucija u kojima su se ovi ustoličili kao da misle da će vječno ostati na tim pozicijama. Znamo pouzdano da su to epizodisti koji će vrlo brzo postati odlepršali pijesak političke scene u BiH.
U Tuzlanskom kantonu svjedoci smo ogorčene borbe obespravljenih radnika u firmama čija su imena dobro poznata, a koje su privatizacijski tajkuni i nekompetentni stručnjaci doveli do sloma i kapitulacije. Vlast pokušava stanje stabilizovati radikalnim mjerama, te je budućnost ovih preduzeća vrlo upitna zbog uticaja moćnih, novokomponovanih kapitalista i tzv. nenadležnosti za rješavanje gorućih problema u privredi Tuzlanskog kantona.
I ovaj Dan nezavisnosti živimo u demokratsko – sekularnom društvu koje još nije riješilo pitanje ko će biti novi otac Bošnjačke nacije. Pojedinci zloupotrebljavaju narod, glasače, političke stranke, organe vlasti, i gotovo sve institucije sistema, kako bi se popeli na pijedestal i odatle nam svima mahnuli državnom zastavom, uz riječi „Ja sam glavni. Mi smo glavni. Mi ćemo vladati. Nacija je naša.“
Gdje je u svemu tome obični, mali, normalni čovjek, pojedinac, koji je učenik, student, radnik, nezaposlen, volonter, govori svjetske jezike, komunicira sa cijelim svijetom, a nezaposlen je? Kako ćemo rješavati pitanje nezaposlenosti? Nažalost, konkretnog odgovora na ovo pitanje nema. Ali vratimo se Danu nezavisnosti, sigurno najznačajnijem datumu u novijoj historiji države Bosne i Hercegovine. Zaželimo svim Bosancima i Hercegovcima, onima koji su konstitutivni i onima koji su manje konstitutivni, a vole Bosnu i Hercegovinu, da skromno, ali dostojanstveno, obilježimo ovaj praznik.
Posljednjih godina nismo se od nivoa kasabe, palanke, općine, grada, pa i glavnog grada Bosne i Hercegovine, istakli u obilježavanju Dana nezavisnosti. Neka ovoga puta bude barem malo ljepše i neka bude slobodno, neka bude za slobodnu, demokratsku, cjelovitu i Bosnu i Hercegovinu koja će postati državom za sve njene stanovnike, a ne samo za pojedince kojima je Bosna i Hercegovina sredstvo za nova bogaćenja, dokapitalizacije, čuvajmo našu jedinu domovinu.
Bosna i Hercegovina se nalazi pred novim izazovima koji prijete njenoj većoj usitnjenosti i većim podjelama, koje su uzrokovane politikama čije kuhinje svoju aromu pripremaju van granica naše države, kao i njihovim partnerima u Bosni i Hercegovini.
Zato, poštovani Bosanci i Hercegovci, neka vam je sretan Prvi mart, Dan nezavisnosti države Bosne i Hercegovine.
Povjereništvo KV S BiH TK
aktuelno.ba
Komentari
Komentara
