Sinoć je u Američkom kutku održana promocija prve zbirke priča “Poznanik”, autora Šefkije Duvnjakovića. O knjizi su govorili prof. dr. sci. Edhem Muftić, Minela Moranjačkić Ćosić, dipl. žurnalist, Angelina Petrović , književnica te moderatorica Velma Suljendić. U zreloj životnoj dobi obogaćen osobnim iskustvom, fakultetski obrazovan, kozmopolitski opredjeljen, Šefkija Duvnjaković javlja nam se sa svojim prvijencem , zbirkom kratkih priča „Poznanik“. Zamijetno je odmah na početku da autor „Poznanika“ nije samo vrstan informatičar, već se itekako dobro snalazi u pripovijedanju.
Književnica Angelina Petrović, koja je kao podrška autoru na sinoćnju promociju došla iz Beograda, kazala je u svom izlaganju da joj je prva misao nakon njenog sukoba sa “Poznanikom”, da je autoru, inače sentimentalnom “ludaku” kome je svega preko glave, te je u naletu ljutnje, zanosa, entuzijazma, nabujale energije, emotivne krize, mirenja sa sudbino, ili nečeg stotog odlučio da rasčisti sa samim sobom na vrlo specifičan način- ispoviješću.
- Dok sam iščitavala redove, na trenutak, prožimalo me osjećanje ljupkosti. Poput malih ljubičica čednih I skrivenih razasutih po prostranoj livadi Šefkijine knjige žubori bistro bezbrižna iskrenost I veselost odzvanjajući ispred svih stena minulih događaja. Čini vam se da vas autor iz price u priču void sigurnom stazom ljepote, djetinjstva sjećanja, taman se uživite u slikoviti pejzaž prošlosti, ponovo oživljene, a onda sve surovo presiječe pričom o Poznaniku. Tu leži piščeva snaga moć da reže dušom, kazala je Petrović.
Zbirka priča “Poznanik” je konglomerat mojih sjećanja na neke drage osobe iz perioda moga odrastanja i sazrijevanja, te mojih stavova, razmišljanja, dilema o stvarima i pojavama iz našeg svakodnevnog života. Sadržaj zbirke je pisan duže vremena i neki dijelovi su povremeno objavljivani na društvenim mrežama raznim povodima ali mi ni na kraj pameti nije bila ideja da bih to jednog dana bilo publikovano.
No, kao što to u životu često biva, te moje objave su izazvale pozitivne reakcije mojih prijatelja na fb tako da su me oni počeli intenzivno nagovarati da sve objavim u obliku neke zbirke. U početku sam bio skeptičan prema tim nagovaranjima, međutim kad sam sve to pokazao nekim kompetentnim ljudima “iz struke” što bi se reklo, i kad sam od njih dobio podršku, odlučio sam i evo, zbirka je “ugledala svjetlo dana”. Kako sam rekao na početku, nastajala je spontano kao odraz moga duševnog stanja u nekim posebnim momentima života, dakle nisam imao namjeru prenositi neku posebnu poruku. No kad se sve uobličilo u formu u kojoj jeste, ja bih bio vrlo zadovoljan kad bi se neko od čitalaca prepoznao u nekom od likova ili neke moje stavove prepoznao kao svoje. To sam rekao i u predgovoru zbirke, naglašavajući da bi mi to bila satisfakcija jer bi značilo da temelji na kojima sam se izgradio kao ličnost nisu upitni.
Narodna i univerzitetska biblioteka „Derviš Sušić“ Tuzla
aktuelno.ba
Komentari
Komentara
