U proslom izdanju smo zahvalili nasoj reprezentaciji, ukljucujuci i vodstvo i igrace na historijskom uspjehu koji je puno veci od bilo koje fudbalske utakmice ili turnira. Tu brojimo spasavanje reprezentacije kao drzavne ustanove Bosne i Hercegovine, povratak morala i budjenje patriotizma u narodu pogotovo u mladjoj generaciji.
Patrioti RBiH vec godinama poducavaju narod Bosne i Hercegovine da se ne boje i da ponosno i bezkompromisno isticu zlatne ljiljane, jedine prave historijske i legitimne simbole hiljadugodisnje drzave BiH i svih Bosanaca i Hercegovaca, bez obzira na vjeru i narodnost.
Ova uspjesna reprezentacija je puno olaksala taj posao, jer znamo da su ljiljani sada u svim dijelovima BiH.
To je ta velika pobjeda reprezentacije zbog koje organizovani antibosanski provokatori toliko bjesne protiv nje vec dugo vremena. Mi smo ocekivali da ce odmah poslije eliminacije sa prvenstva, bez obzira na okolnosti te eliminacije, doci do ofanzive protiv reprezentacije, koja se i dogodila poslije utakmice sa Nigerijom.
Cijelo vrijeme i godinama prije utakmice protiv Nigerije su anonimni uporni i organizovani forumasi, predstavljajuci se kao da su “nasi”, plasirali dezinformacije o reprezentaciji, o selektoru Susicu i o pojedinim reprezentativcima. Nije im bilo lako jer je reprezentacija toliko dugo pobjedjivala skoro svaku vazniju utakmicu, dosezala nove visine, ali su ipak izmisljali neke sitne mane koje su predstavljali kao velike probleme.
Te izmisljotine nisu pobjedjivale ni po internet forumima jer uvjek je bilo vise ljudi koji brane reprezentaciju, ali su dobijale na snazi samo zato sto su ih uporno kupili i ponavljali novinari u rezimskim medijima kao sto su Avaz, FTV, i sportski portali poput sport.ba. I mnogi od clanaka u zvanicnim medijima su anonimni, jer se autori ili ne potpisu uopste ili samo stave inicijale.
Ne stoje iza svojih rijeci jer nemaju nikakve osnove niti dokaza za njih. Avaz je najgori. Tamo regularno osvanu clanci potpisani inicijalima M. T., F. M., ili samo kao REDAKCIJA, gdje navode neka “svjedocenja” o losem ponasanju reprezentativaca, a uvjek se citava prica svodi na mahalske glasine pokupljene sa foruma, bez icega konkretnog, i sto sami reprezentativci i ljudi u savezu regularno demantuju.
Selektor Susic im je bio glavna meta za kritike, koje su bile samo smijesne. Reprezentacija nikad ni blizu tako dobro igrala niti imala vece uspjehe nego sto ima u njegovom mandatu, ali po njima svaki uspjeh je slucajan, dogodio se samo uprkos navodnim Susicevim greskama, Susic je uvijek bio kriv sto nije bilo jos bolje. Kad su pocele ove kvalifikacije Grcka je bila apsolutni favorit grupe, a i Slovacka se brojala da je ispred nas.
Oba tima su bili na prethodnom prvenstvu, i dok su njih izvlacili iz prvog i drugog sesira, mi smo bili u trecem. Konto BiH protiv citave grupe je 30 postignutih i 6 primljenih golova, 8 pobjeda i 1 remi u 10 utakmica. To je totalna dominacija, tako rade reprezentacije poput Njemacke i Holandije. Tesko je dati gol i slabijim evropskim reprezentacijama na kvalifikacijama, a mi smo im cesto davali po tri ili cetiri. Prvi put smo se kvalifikovali, a za to nam nije trebao ni baraz. Prvi put smo usli u top 20 na svjetskom rankingu itd.
Na svjetskom prvenstvu smo dobro parirali realno jacoj i iskusnijoj Argentini, sa dobro postavljenom taktikom, bez panike i treme, a sa puno energije i motivacije — i izgubili minimalno. Iran smo razbili 3:1, a u toj utakmici su medju najboljim igracima bili upravo oni najcesce kritikovani Dzeko, Susic i Vrsajevic – o njima ce biti vise rijeci kasnije.
Protiv Nigerije, pobjednice Africkog kupa 2013, dakle najbolje Africke reprezentacije, odigrali smo dovoljno dobro da pobjedimo. Dzeko je postigao odlican i regularan gol — koji je ponisten. Primili smo samo jedan i to neregularan gol. Kontrolisali igru 59%-41% i konstantno isli prema naprijed. I posto smo morali da idemo naprijed da napravimo rezultat otvarali smo prostor u odbrani kroz koji su brzi Nigerijci ponekad opasno prijetili. Da je samo jedna od dvije pogresne odluke sudija bila ispravna, to bi bilo dovoljno da osvojimo jedan bod koji bi napravio citavu razliku izmedju plasmana dalje i eliminacije. Daleko od “sramne” utakmice, i “katastrofalne” strategije selektora, kako su to “dusebriznici” karakterisali.
“Dusebriznici” najvise napadali najbolje igrace i najvece patriote. Edin Dzeko, lice reprezentacije, momak koji je dao najvise i najvaznije golove za nas od bilo koga, koji je vec tri puta sampion u najvecim ligama svijeta, koji se ogrne bojama BiH poslje velikih pobjeda i u svome klubu, koji je UNHCR ambasador zato sto je prvi u svakoj humanitarnoj akciji, koji javno pozdravlja svoje “mahalce” i Sarajevsku mladju raju poslije postignutih golova u Engleskoj, koji je uvjek omiljen kod navijaca u svojim klubovima radi zalaganja u igri, ali i skromnog i korektnog ponasanja, je prozivan kao da je sebican, da se ne zalaze, da nece da prica sa bosanskim medijima. Ova zadnja optuzba je istina, ali potpuno opravdano ih je bojkotovao, to je bio samo odgovor tim medijima koji organizuju linc protiv reprezentacije. Za to vrijeme je bez problema davao izjave stranim medijima, jer od njih nije dozivio pokvarenosti, lazi i spletke.
Isto je i sa Emirom Spahicem. On je kapiten reprezentacije, lider koji nagovara nove igrace sa BiH korijenima da dodju u reprezentaciju, koji se uvjek odazivao na pozive selektora i preuzimao najteze zadatke, koji je stabilizovao odbranu i uvjek pruza dobru igru i borbenost. On je i veliki patriota. U DODATKU, iza ovoga teksta citiramo njegovu izjavu povodom ranijih protesta gradjana u BiH. Njemu izmisljaju da ne postuje druge i da se svadja i tuce sa drugim igracima. Na primjer navodno se u Brazilu potukao sa Vedom, sto je Vedo odmah demantovao tako sto se slikao rame uz rame sa Spahicem i objavio tu sliku, koja je dokazala kako bestidno “dusebriznici” lazu.
Spomenucemo jos Tinu Susica i Avdiju Vrsajevica, zato sto ove igrace uporno i svirepo napadaju vec dugo vremena samo da bi selektoru Susicu imputirali nepotizam. Znamo da je Tino Susic selektorov amidzic, a nismo vidjeli nikakav dokaz za tvrdnje da Vrsajevic ima bilo kakvu vezu sa selektorom.
Ali u svakom slucaju optuzba da su dosli “preko veze” samo ima smisla ako ti igraci nisu sposobni i ako je selektor Susic imao bolje i pouzdanije alternative. A ako je po njegovom strucnom misljenju Tino Susic dobar igrac, bilo bi neodgovorno i nefer prema njemu i prema reprezentaciji da ga ne povede, samo zato sto mu je amidzic. Zato je “dusebriznicima” bilo vazno da dokazu da ova dvojica ne znaju igrati i nemilosrdno su ih blatili i ismijavali. Medjutim, Vrsajevic je odigrao mnogo vaznih utakmica za nas, u kojima je obicno uspjesno mijenjao povrijedjenog Mensura Mujdzu. Bio je drugaciji igrac od Mujdze, ali uglavnom efektivan. U odbrani nikada nije skrivio ni jedan gol, a dao nam je brzinu u tranziciji iz odbrane u napad, sto nam je falilo.
Na Mundijalu je pokazao tu svoju brzinu kad je pobjegao od iranske odbrane i dao odlican gol. Tino Susic je isto pokazao sa asistencijom za drugi gol i drugim dobrim akcijama protiv Irana, ali i protiv Nigerije kad je usao u drugom poluvremenu, da je itekako talentovan i vec zreo igrac i da ce nam dobro sluziti mnogo godina.
Pise: Dr. Tarik Borogovac – aktuelno.ba
Komentari
Komentara
