Možda ga već koristite, a ako ne, svakako ste čuli za popularni program za obradu fotografija IrfanView koji je skoro 20 godina jedan od najkorištenijih u svijetu.
Idejni tvorac je Irfan Škiljan, Bosanac iz Jajca, koji trenutno živi u Austriji. Kad je 1995. godine počeo raditi na ovom programu, ni u najoptimističnijim prognozama nije sanjao da će njegov program za samo nekoliko godina upotrebljavati milijuni ljudi diljem svijeta, piše Novo vrijeme koje donosi priču o Škiljanu.
Škiljan je nakon osnovne, upisao je vojnu školu u Zagrebu, ali nakon odcjepljenja Hrvatske od Jugoslavije, škola je prebačena u Beograd. Turbulentna događanja u Bosni i Hercegovini ostanak u Beogradu za Irfana su učinila nemogućim.
Dolazak u Austriju
“Baš u vrijeme kad sam trebao maturirati počeo je rat u Bosni. Situacija u Beogradu je bila prilično neugodna, pogotovo za ljude ‘određenih nacionalnosti’. Granice za moju zemlju bile su zatvorene, nisam mogao u svoju domovinu, niti sam mogao ostati u Beogradu. Tražio sam način da se nekako izvučem. Imao sam novca samo koliko mi je bilo potrebno da dođem do Beča i to kao izbjeglica. Sa svim kolegama sam tada bio dobar prijatelj. Bilo nam je vrlo lijepo, sve dok taj rat nije počeo”, rekao je za Novo vrijeme Škiljan.
Srećom, u Austriji ga je prihvatila obitelj koja mu je odlučila pomoći u školovanju, a tamo je završio i fakultet.
“Na početku je sve to bilo vrlo teško za mene. Pogotovo jer je u Bosni i Hercegovini bio rat, malo se znalo, bilo je napeto. Ali sve prođe i ostane kao magla u sjećanju. Više volim pamtiti ono lijepo, lijepe trenutke, doživljaje i dobre ljude. Naravno da mi Jajce i Bosna i Hercegovina nedostaju. Često se sjetim djetinjstva, starih jarana, lijepih cura, to se ne zaboravlja”. govori Škiljan.
IrfanView dogodio se neplanirano
Prije nego je postao informatički stručnjak Škiljan je namjeravao postati pilot. Tvrdi da je u prvim susretima s informatikom to za njega bilo nešto potpuno strano, ali da je istovremeno u tome vidio priliku za dobru i uspješnu karijeru.
“Kompjuteri su tad bili rijetkost. Zbog toga je na tržištu postojala velika potražnja za stručnjacima i programerima. Uvidio sam da je to teren na kojem bih lako mogao napraviti karijeru. IrfanView se dogodio neplanirano. Dok sam studirao, za vrijeme ljetnih praznika, radio sam nešto u vezi s grafikom i JPG formatom fotografije za jednu kompaniju. To me zainteresiralo pa sam kasnije htio više raditi na tom području, onako ‘za moju dušu’. Tako sam nekoliko mjeseci kasnije napravio svoj prvi mali preglednik slika u JPG formatu i dao ga kolegama s fakulteta”, govori Irfan.
Programa za obradu fotografija tada nije bilo mnogo, a jednostavnost i pristupačnost “Irfan Viewa” oduševila je Škiljanove kolege. Svakodnevno su ga tražili da program nadogradi, a cjelokupna ideja počela se naglo širiti.
Besplatan i popularan
Od 1995. godine, kad je program prvi put upotrijebljen, trebalo je nekoliko godina prije nego je postao popularan. Rad na programu nikad ne prestaje, a svake godine pojavi se nekoliko nadogradnji.
“Uopće nisam očekivao da će sve ići tako. Cijeli projekt počeo je spontano, kao hobi ili igra, a na kraju je sve preraslo u nešto veliko. Smatram da su mnogi izumi u svijetu nastali na isti način – iz radoznalosti. Svatko ima svoju zamisao kako nešto treba izgledati, ali samo neke od tih ideja se stvarno probiju i postanu popularne”, smatra Škiljan.
Za privatne korisnike “IrfanView” je besplatan program, a pravne osobe moraju kupiti licencu. Činjenica da je riječ o besplatnom programu svakako je zaslužna za brže širenje.
“Program je besplatan za privatne korisnike, a firme trebaju kupiti licence. Tako sam probao spojiti oba svijeta i na kraju sve strane mogu biti zadovoljne. Što se broja korisnika tiče, znam da se radi o milijunima korisnika. Često mi se dogodi da upoznam neke ljude i s vremenom saznam da koriste ‘IrfanView’. Obično misle da ga je kreirao netko iz Amerike, pa se iznenade kad im kažem da sam to ja. To su, za moju dušu, lijepe anegdote”, priča Škiljan.
Cilj čovječanstva treba biti učenje, spajanje i prijateljstvo
Irfan u Bosnu i Hercegovinu dolazi barem jednom godišnje. Kaže da, iako živi u drugoj državi, od rodne zemlje i grada se nije u potpunosti “otkačio”.
“Drago mi je da je mir, da se ljudi ne svađaju oko ‘idiotskih stvari’ kao što su granice, nacija, vjera i politika umno bolesnih nacionalista. Svim ljudima pa i svojoj djeci kažem isto – da uče, da se informiraju, da ne dopuste da neko drugi misli i odlučuje za njih. Ne volim ‘velike’ lidere, jer su rijetki od njih stvarno veliki demokrati i vođe. Cilj čovječanstva treba biti učenje, spajanje i prijateljstvo, a ne mržnja i stalne podjele. Nadam se da ću dočekati da Bosna i Hercegovina jednom uđe u Europsku uniju. Možda onda stvari konačno krenu nabolje”, zaključuje.
(Novo vrijeme/DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/dh)