Onako „na prvu“ kada dođete u Srebrenik i njegovu čaršiju pomislite kako vam i neće biti zanimljivo i da se nećete pretjerano imati čemu radovati. No nakon samo desetak minuta šetnje gradskom čaršijom shvatite da je ovo grad u kojem ima duše.
Gradsko šetalište, ne preveliko ali sasvim uredno i skladno postavljeno u ovom dijelu grada odiše pregrštom kafića, restorana i svih drugih pratećih objekata koji će vam boravak u ovom gradu u velikoj mjeri i olakšati i uljepšati.
Kafu smo popili u jednom, ćevape pojeli u drugom objektu, šetali gradom više od dva sata, kupili lijepe poklone za uspomenu i otišli zadovoljni.
U ovom gradu smo posebno osjetili, na momente pa i pretjeranu gostoljubivost osoblja kafića, restorana, šoping centara i stare zanatske čaršije, ali ono sa čime smo posebno iznenađeni je gostoljubivost i srdačnost ovih ljudi. Ponekad smo svi zajedno, stekli dojam kao da znaju da nismo domaći pa to onako namjerno rade ali su nas i u tome brzo razuvjerili pitanjem „idete li danas na utakmicu Gradine“?
A sad malo istorijskih činjenica:
Srebrenik se u povijesti prvi put spominje godine 1333. Prvi pisani dokument o postojanju ovog starog grada jest povelja Stjepana II:Kotromanića, kojom on, kao bosanski ban,dubrovačkoj republici ustupa Ston i Rat, otvarajući trgovačke puteve Dubrovnika sa svojom banovinom.
U to vrijeme Srebrenik je bio i središte bosanske banovina kojeg je on proširio do najprostranijih granica. Posjed mu se tada prostirao od Save na sjeveru, Dinare na zapadu i Herceg Novog na jugoistoku. Hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin u listopadu 1464 prodire s vojskom na sjeveroistok Bosne, u Usoru i zauzima Srebrenik. Od zauzetih krajeva uspostavlja Srebreničku banovinu, koju uređuje po strogim vojničkim principima. Za zapovjednika Banovine postavlja hrvatskog velikaša Nikolu Iločkog.
O zauzimanju Srebrenika od Osmanlija postoje dvije povijesne verzije: po prvoj Srebrenik je osvojen 1512. godine, zajedno s Teočakom. Druga je verzija da je 1521.godine bosanski sandžak-beg Feriz-beg zauzeo Srebrenik, Sokol i Tešanj.Interesantna je narodna predaja o osmanlijskom zauzimanju Srebrenika. Kako je osmanlijska vojska bila brojčano nadmoćna, branitelji Srebrenika su tijekom noći napustili grad, potkovavši konje naopako da bi prikrili tragove svog povlačenja. Zbog tragova kopita Osmanlije su mislili da je gradu stigla pomoć i dugo su oklijevali da ga pokušaju zauzeti. Nema pouzdanih podataka o tome kada je sagrađena srebrenička tvrđava ali je posve sigurno da su je sagradili Mađari. za vrijeme svoje vladavine u Bosni. Dograđivali su je Osmanlije, o čemu svjedoči dograđena džamija koja je služila za potrebe posade, odnosno turskih askera.
U razdoblju nakon Osmanlija Srebrenik je bio u izvjesnoj povijesnoj zaleđini, tako da nema puno svjedočenja o gradu u razdoblju austro-ugarske vladavine niti Kraljevine Jugoslavije Ponovno povijesno buđenje Srebrenik doživljava u periodu poslije Drugog svjetskog rata.
Gradnja pruge Brčko-Banovići i putne dionice Županja-Sarajevo-Opuzen daje Srebreniku poticaj napretka i oživljavanja.
Projekat podržan od strane Turističke zajednice Tuzlanskog kantona
