Dijalizirani i transplantirani pacijenti iz više kantona u Federaciji BiH isključili su se jutros sa aparata za hemodijalizu u znak protesta zbog neusvajanja izmjena Zakona o transplantaciji organa/tkiva u Federaciji BiH.
Uz pacijente Univerzitetskog kliničkog centra u Sarajevu (UKCS) ispred DIP-a bili su i pacijenti Satelitskog hemodijaliznog centra Ilidža, koji su na isti način odbili da se uključe na aparate u svom centru.
Na ovakav potez pacijente je primoralo neusvajanje izmjena i dopuna Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja, mali broj transplantacija i loše stanje dijaliznih centara u Federaciji BiH, te zbog toga što su institucije Bosne i Hercegovine zanemarile ovu populaciju pacijenata.
Potpredsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Kantona Sarajevo, Smail Kurtović, izjavio je da je najveći problem što nema transplantacija, što su zastarjeli aparati, a terapije neredovne i ne prate svjetske trendove.
Predsjednica Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Kantona Sarajevo Amela Šiljević kaže da su današnji protesti vapaj svih pacijenata koji umiru, a mogu biti spašeni.
“Godinama čekamo na usvajanje zakona, i političari nas samo varaju. Jedno po jedno umiremo. Pacijenti žive po 30 godina na dijalizi. To nije život. Treba nam zakon da spasimo svu ove ljude. Ne vidim nikakvu smetnju da se taj zakon usvoji. Pacijenti su danas životno ugroženi. Doktori traže da se uključe na dijalizu, ali oni ne žele. Shvatite ljudi, ovo je vapaj svih pacijenata”, kazala je Šiljević.
Tuzla: Tražimo hitne izmjene Zakona
Na nužnost usvajanja izmjena Zakona o transplantaciji organa/tkiva, ukazali su i predstavnici Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Tuzlanskog kantona na mirnom skupu ispred Univerzitetsko kliničkog centra Tuzla.
Pacijente s područja ovog kantona podržali su i predstavnici Udruženja transplantiranih i osoba koje čekaju transplantaciju “Nada” iz Zvornika i Udruženja dijaliziranih iz Doboja.
Suada Husejnović-Kikanović, jedna od dijaliziranih pacijentica u Tuzlanskom kantonu, koja se jutros odbila priključiti na aparat za dijalizu.
“Pola svog života sam provela ovisna o aparatu, danas nisam otišla na dijalizu jer želim biti podrška svim pacijentima u Federaciji BiH koji su se danas isključili”, kazala je Husejnović-Kikanović.
Ističe da je 15 godina na listi za kadaveričnu dijalizu te da se priprema za transplataciju bubrega u Francuskoj.
“Borimo se od 2003. godine i nastavit ćemo borbu za svoja prava”, poručila je Husejnović-Kikanović.
Samira Bečić iz Tuzle na dijalizi je 19 godina, a imala je dvije neuspješne transplantacije bubrega.
“Prvu transplantaciju sam radila u Indiji, a drugu 2006. godinu u Beču, mama je donirala bubreg kao zamjenu, međutim nakon deset dana je došlo do odbacivanja i ponovo vraćanje na dijalizu. Od tada sam na listi čekanja u Austriji”, kazala je Bečić.
Transplantacija donosi uštede i novi život
Tridesetak osoba koje dolaze na hemodijalizu u bolnicu u Travnik, preotestiralo je ispred ove bolnice. U Srednjobosanskom kantonu, trenutno ima oko stotinu osoba koje idu na hemodijalizu.
“Nažalost, kod nas u Bosni i Hercegovini se dobije prazan krevet na dijalizi kad neko umre, za razliku od transplantacije kojom čovjek dobije novi život. Dijaliza je skupa i mukotrpna, a transplantacija donosi uštede i novi život”, kazao je Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federaciji BiH.
Među okupljenim pacijentima bila je i Amela Čizmić, koja na hemodijalizu ide četiri i pol godine. Novi zakon bi, navela je, donio veće šanse za transplantaciju organa i bolji život oboljelih.
“Dijaliza bi trebala biti put do transplantacije, međutim kod nas je to za cijeli život. Nigdje u svijetu ne možete vidjeti mladog čovjeka da ide po deset godina na dijalizu, jedino kod nas. Život nam ovisi o dijalizi, uvjeti su katastrofalni, nemamo nefrologa, a aparati su zastarjeli, tako da u boljem stanju dođemo na dijalizu, nego što odemo kući”, kazala je Čizmić.
Trenutno u Bosni i Hercegovini oko 3.000 pacijenata ide na hemodijalizu, od kojih čak 2.000 to radi u Federaciji BiH.
Bar trećina ove populacije mogla bi biti transplantirana i u cijelosti se vratiti svakodnevnom načinu života.
U Bosni i Hercegovini, a samim tim i Federaciji BiH, veliki je broj pacijenata kojima je transplantacija srca, pluća, jetre, gušterače i drugih organa i tkiva jedina nada da dobiju normalan život.
bhrt.ba/aktuelno.ba
Komentari
Komentara
