Obilježavanje Dana Republike Srpske. Znali su šta rade.
Prvo su upozorili da na autostradi stradanja i pakla može nestati muslimanski narod, onda su pakleni plan ozvaničili 9. januara 1992. Skupštinom srpskog naroda Bosne i Hercegovini. I odmah proglasili nevažećim odluke ZAVNOBiH-a. Mislili su da mogu raditi što god im je volja. I radili su: Prijedor, Omarska, Šest strateških ciljeva među kojima se posebno ističe brisanje granice na Drini, Koričanske stijene, Bijeljina, silovanja bošnjačkih i hrvatskih žena, Trnopolje, Sanski Most, Bratunac, protjerivanje nesrpskog stanovništva, Vlasenica, spaljivanje ljudi u Višegradu, temeljito rušenje muslimanskih bogomolja, Markale, Kapija i na kraju – Srebrenica. Sumanuto jureći nacionalističkom autostradom pakla stigli su na cilj. Dobili su i međunarodni pečat za ostvareno.
I sada svetkuju: u defileu do zuba naoružani u crnim uniformama ešalon spreman da brani tekovine 9. januara. Patrijarh Irinej jednom reče da je Republika Srpska božije djelo. Treba mu vjerovati, jer su božiji poslanici ogrnuti u crne mantije Srpske pravoslavne crkve blagosiljali koljače na njihovom “svetom putu” po Bosni. Danas patrijarh zbori kako su Republika Srpska i Republika Srbija jedno i da to treba braniti po svaku cijenu. Pogotovo ako tu cijenu plaća neko drugi. Danas se niko ne oglašava kada razularena rulja jedan tipično porodični hriščanski praznik obiljžava divljanjem po Srebrenici i Višegradu. Šute i oni koji su na svečanim božićnim liturgijama govorili o suživotu.
Čini se da je samo pitanje vremena kada će SPC za svece proglasiti Karadžića, Mladića, Bearu, Krstića i ine jer ono što se danas slavi njihovo je djelo. I ne pomaže tu ustavni sud niti bilo koja pravosudna institucija, jer se, osim “srpskih izroda” , u Republici Srpskoj tome ne suprotstavlja niko, ni pozicija ni opozicija.
Definitivno, o ovoj državu nema nikoga ko ih može zaustaviti. Neka paradiraju u crnom uniformama naoružani do zuba, ali ih treba stalno podsjećati da se u temeljima Republike Srpske nalaze kosti Glogove, Crnog vrha, Tomašice i inih stratiša.
Sve dok ne dočekamo generaciju pripadnika “nebeskog naroda” koja će shvatiti da za razumijevanje genocida ne treba putovati u daleki Izreal i obilazti Muzej Jad Vašem.
Za kolektivno triježnjenje dovojno je obići Srebrenicu i Potoačaren, naglasili su iz Fondacije Istina Pravda Pomirenje.
aktuelno.ba