Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije od posljedica ozljeda zadobivenih u prometnim nesrećama godišnje umre milijun i tristo tisuća ljudi i nalaze se na devetom mjestu na popisu vodećih uzroka smrti na svjetskoj razini. Predviđa se da će se do 2030. godine ozljede zadobivene u prometnim nesrećama popeti na sedmo mjesto vodećih uzroka smrti.
Osnovni i ključni pokazatelj u prometu je sigurnost. Nju čine sudionici u prometu, vozila i ceste, a podizanje saobraćajne kulture svih sudionika (vozača, biciklista, pješaka) može uvelike smanjiti stradavanje. Psihologija kao znanost u čijem je fokusu čovjek i njegovo ponašanje može uvelike pridonijeti podizanju saobraćajne kulture. Područje psihologije u čijem je središtu proučavanje ponašanja svih sudionika u prometu daje odgovore na pitanja o rizičnim oblicima ponašanja u prometu, kakav je odnos stavova i ponašanja sudionika prometa, koja je uloga percepcije, kako se koja dobna skupina ponaša u prometu i sl.
Saobraćajnu kulturu uvelike određuje ponašanje. Svakodnevno ponašanje najbolji je pokazatelj kako će se koja osoba ponašati u prometu, a stavovi prema vožnji predstavljaju ključni utjecaj na ponašanje. No prepoznata je i važna uloga emocija, navika i osobina ličnosti koje u velikoj mjeri pridonose tomu kako će se tko ponašati kao sudionik u prometu.
Osobito su rizična skupina sudionika u prometu mladi vozači, ali i oni vozači kratkoga vozačkoga staža, bez obzira na godine. Mladi su vozači oni koji su još uvijek u fazi adolescencije (vozači u ranim dvadesetim godinama), kod kojih je razina traženja uzbuđenja visoka, koji su skloni ulasku u rizične aktivnosti i, najvažnije, sposobnost regulacije emocija u mladih vozača je smanjena, što uvelike smanjuje opreznost u prometu (bilo da su pješaci ili vozači automobila, bicikla i drugih
Mlađi sudionici prometa rijetko vode računa o vlastitom psihofizičkom stanju kad »ulaze« u promet, skloniji su kršiti prometna pravila i norme, što ih čini ranjivom skupinom, a time izravno i neizravno dovode u opasnost i druge sudionike prometa. Također, njihov stav prema kršenju prometnih pravila i propisa znatno je pozitivniji jer je adolescencija faza kada osoba vjeruje u vlastitu neuništivost i imunost na stradavanje. Moglo bi se reći da su mlađi vozači, ali i oni stariji bez vozačkoga iskustva skloniji precjenjivati vlastite sposobnosti.
Poboljšanje znanja i vještina vozača ne dovodi uvijek do promjene u ponašanju u prometu ili smanjenoga rizika od nesreće kod neiskusnih vozača. Iako su znanje i vještine važni, imaju malo utjecaja na prometno ponašanje. Stoga, moglo bi se reći da u podlozi ponašanja svakoga sudionika prometa veliku ulogu igraju njegove osobine ličnosti, sustav vrijednosti i njegovo ponašanje u svakodnevnim situacijama koje se samo pretače u prometnu (ne)kulturu.
Da bi uopće mogli vladati mir i blagostanje u prometu, sudionik prometa mora moći prepoznati i razumjeti vlastito ponašanje. I što je još važnije, mora biti u stanju kontrolirati ga. Puko kažnjavanje i nametanje novih ograničenja i propisa ne će dovesti do promjena u ponašanju jer bez uvida u vlastite pogrješke, kazne ne će biti djelotvorne. Osim učenja prometnih znakova, važno je i učenje kulture ponašanja u prometu, bez obzira na to o kojim je sudionicima riječ, pješacima ili vozačima. A učenje kulture ponašanja u prometu ne počinje punoljetnošću osobe, nego u najranijim godinama, kada se uči kultura ponašanja u cijelosti, kada se usvajaju moralne i etičke norme, kada se uči poštivanje svih jedinki koje okružuju čovjeka.
Još davno je Albert Einstein rekao da je najvažnija ljudska težnja zapravo težnja za moralnošću u čovjekovu djelovanju. Čovjekova unutarnja ravnoteža, pa čak i njegova egzistencija ovisi o tome. Jedino moralnost u djelovanju može dati ljepotu i dostojanstvo čovjekovu životu. Pa i dostojanstvo njegovu ponašanju u prometu.
Poštuj propis, spasi život !
Projekat podržan od strane Ministarstva trgovine, turizma i saobraćaja Vlade TK
UG Pozitiva Tuzla
aktuelno.ba