Muk i tišina, neka čudna tišina koja kao da svakog trena vapi da ispusti svoj krik. Malo ko je pričao, bilo šta o bilo čemu, jednostavno Tuzla danas šuti.
Jer šta nakon 24. godine reći, kako objasniti, koga i kako više privoliti i ubijediti da kazni sve one koji su ugasili 71 mladi život.Kako više raditi i ovaj novinarski poziv kada slušate majku kojoj su jednog sina ubili Škorpioni a drugog Mladićevi, Karadžićevi, Đukićevi zločinci te noći 25. maja 1995. godine na Kapiji.
Cijeli dan smo radili priču koju ne možete nikada ispričati do kraja, jer Tuzla je simbol mira, prijateljstva, suživota, tolerancija, pa kako onda zamisliti da postoje barbari koji su mrzili i ovakvu Tuzlu i onakvu jer ona je i prije i danas je Tuzla sa velikim “T” ,Tuzla čije ime kad izgovorite trebate ustati.
I gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović vidno potresen, gradonačelnik grada koji je danas najtužniji grad na svijetu, gradonačelnik koji je u svojoj izjavi za naš medij sa puno tuge i saosjećanja sa žrtvama, ali sa puno prkosa onog “Tuzlanskog” poslao neke poruke koje hrabre Tuzlu da istraje, da bude Tuzla kakva je oduvijek bila, da bude Tuzla koja nije osvetnička, da Tuzla ne mrzi ali da Tuzla želi, hoće, traži, moli i zahtijeva pravdu za žrtve, za porodice ubijenih dječaka i djevojčica, za sebe za svoj grad, za svoj nam “Tuzlanski”, istinu i pravdu jer Tuzla to zaslužuje.