Porodice stradalih, prijatelji, rodbina i brojne delegacije položili su vijence i cvijeće na tuzlanskoj Kapiji, mjestu gdje je 25. maja 1995. godine ugašen 71 mladi život. Ispisana imena žrtava i riječi: “Ovdje se ne živi, samo da bi se živjelo. Ovdje se ne živi samo da bi se umiralo. Ovdje se i umire da bi se živjelo”, podsjećaju na stravični zločin pripadnika Vojske Republike Srpske.
Gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović rekao je da je “taj ratni zločin čisti teroristički čin te da i danas kada se svijet bori protiv terorizma imamo to da Srbija štiti zločinca koji je pravosnažno osuđen”.
Novak Đukić, oficir Vojske Republike Srpske, pravosnažno je osuđen na 20 godina zatvora, nakon što je proglašen krivim da je kao komandant Taktičke grupe Ozren, 25. maja 1995. artiljerijskom vodu naredio da iz topova granatira Tuzlu.
No, Đukić, koji posjeduje srbijansko državljanstvo, prije upućivanja na izdržavanje zatvorske kazne pobjegao je u Srbiju, pod izgovorom da ide na liječenje. Od tada je nedostupan bh. organima, ali kaznu može služiti u Srbiji, prema sporazumu koji je ova država potpisala sa Bosnom i Hercegovinom 2010. godine. Ovim se sporazumom omogućava međusobno izvršenje kazni ukoliko to zatraži Sud BiH, ali do sada to nije učinjeno.
Danas, na komemoraciji žrtvama na tuzlanskoj Kapiji nije bilo predstavnika Pravoslavne crkve u Tuzli.
