Članice Udruženja “Žene Srebrenice” i ovog jedanaestog u mjesecu upriličile su na Trgu žrtava Srebrenice u Tuzli protestno okupljanje u znak sjećanja na 11. juli 1995. godine kada se dogodio genocid u Srebrenici, zatraživši još jednom efikasniji radi na pronalasku nestalih osoba i izvođenje pred lice pravde svih odgovornih za počinjene zločine.
Predsjednica Udruženja Hajra Ćatić ističe da je i dalje najveći problem taj što se posmrtni ostaci njihovih najmilijih, kako je ocijenila, više ne traže.
– Voljela bih da se svi ratni zločinci nađu pred licem pravde. S obzirom da živim u Srebrenici, znam koji su to ljudi. Međutim, ja se sada nadam samo da ćemo doći do posmrtnih ostataka naše djece. Živim za dan da pronađem moga Ninu i da ga ukopam, da imam njegov nišan na kojem će pisati njegovo ime i prezime – kaže Ćatić.
Među okupljenim Srebreničankama bila je i Behija Hukić, koja je sa svoje četvero djece izbjegla iz te enklave 1995. godine. Danas živi u Berlinu, ali svake godine dolazi u Srebrenicu.
– Mojih 60 bližnjih je poginulo u Srebrenici. Moja sestra još uvijek nije pronašla svog muža. Mnogo je takvih – kaže Hukić.
Ističe da joj najteže pada činjenica da mnogi i danas osporavaju genocid u Srebrenici.
– Svi znamo šta se događalo i šta smo preživjeli i zato nam je to teško podnositi. Međutim, mi se ipak nastojimo vratiti. Ja volim otići i biti u Srebrenici iako nam je porušena i minirana kuća. Moja djeca vole doći u Srebrenicu, vole doći tamo gdje su rođeni – kaže Hukić.
Fena
