¨Zadovoljan rob najljuci je protivnik slobode¨. Interesantna misao. Traži da se o njoj dobro razmisli. Pravim paralelu s mudrošcu i trenutnim stanjem BH-a društva i prilika u njemu.
U ovoj zemlji je sve više zadovoljnih robova, sve manje slobode. Sve više pojedinacnih interesa, koji kao razularena zvijer trgaju zajednicu želeci da je rasparcaju u što manje komadice, koji bi se teško ponovo dali sastaviti. Pojedinacni interesi nadvladavaju razum i uzimaju krvavi danak nad narodom, ciji porobljeni um postaje zadovoljan stanjem u kojem se nalazi, jer mu je u glavu usadeno ¨da može biti i gore¨, iz bojazni za tim gorim pretvara sebe u zadovoljnog roba i time uništava slobodu, kako svoju tako i slobodu drugih, koji se ne osjecaju zadovoljnima.
Dovedeni u stanje letargije više se nicemu ne opiremo, sve nam postaje normalno. Danima smo ispred OHR-a nijemo posmatrali šatorsko naselje, više se ljudi okupi zbog ubijenog psa, nego zbog prava djeteta. Država grca u dugovima, opcine nam pred kolapsom, zadužujemo se kako na državnom, tako i na lokalnom nivou. Podižemo kredite koje ce generacije vracati, trošit ce ih opet samo pojedinci da bi zadovoljili svoje apetite koji ni malo nisu mali i bezazleni. I uz sve ovo pravimo novogodišnje prijeme kao da smo imali najuspješniju poslovnu godinu. I sve to opet da bi se pojedinac eksponirao i davao sebi na važnosti. I oprobanim nacinom ¨hljeba i igara¨ skrenuo pažnju s problema na trivijalnost, produžio sebi vijek trajanja, mada mu se na ambalaži vidi da je rok pri kraju i da ce u najskorije vrijeme biti neupotrebljiv.
I dok se porazi proslavljaju kao pobjede, krediti uzimaju kao darovi, narod šuti, zadovoljan jer može biti i gore. Svi šute, kao da ce šutnjom otjerati avet, nesvjesni da je upravo šutnja i zadovoljan rob jedan od uzroka ovakvog stanja. Hrabrost je odavno postala misaona imenica, cak se hrabri smatraju nepoželjnim i teretom društva, jer kad svi šute ¨zato da ti govoriš¨, tvoj govor ¨narušava¨ postojeci ¨mir¨ i sklad društva koje se nalazi pred krahom, ali svi kao ocarani u zanosu posmatraju vlastiti nestanak. Zadovoljni cinjenicom da su ovaj život proveli kao robovi, ali ne robovi Istine, vec robovi vlastitog kukavicluka i brige za nafaku, nesvjesni da nafaka ne dolazi od covjeka nego je Stvoritelj svojom milošcu spušta svakome od nas, propast doživljavamo kao uspon.
I kad sve sagledam, pomislim koliko su sretni hrabri ljudi. Živjeti jedan dan kao gazija, bez sluganstva i podaništva vrjednije je od hiljadu godina života kao kukavica, poltron, kao zadovoljna rob koji je najljuca prijetnja slobodi…
FB grupa “Gradjanski Ustav RBiH”
AKTUELNO.BA
Komentari
Komentara
