Uskrsnuće Kristovo, kao utemeljujući događaj za život Crkve i svakoga pojedinoga kršćanina, u vrijeme aktualne pandemije slavimo u radikalno izmijenjom stanju i situaciji u svijetu, našoj zemlji i našemu gradu. Prazne i zatvorene crkve, online-liturgije koje vjernicima u njihove domove donose utjehu Božje riječi i susreta s Isusom i život uokviren u domove s manjkom socijalnih kontakta današnjega kršćanina mogu vjernike, zajedno sa svim drugim ljudima, vratiti u iskustvo i način života prvih kršćana.
Jedan je teolog ovih dana napisao: „Već na početku svoje povijesti doživjela je rana Crkva, sastavljena od Židova i pogana, razorenje hrama u kojem je Isus molio i poučavao svoje učenike. Tadašnji Židovi pronašli su za to hrabar i kreativan odgovor: oltar razorenoga hrama zamijenio je stol judejske obitelji, propise o žrtvovanju zamijenile su odredbe o privatnoj i zajedničkoj molitvi, žrtve paljenice i krvne žrtve nadomjestile su žrtve usana, sjećanja i srca, molitva i proučavanje Pisma. Otprilike u isto vrijeme svoj je novi identitet tražilo i mlado kršćanstvo, protjerano iz sinagoge. Židovi i kršćani su učili na ruševinama tradicija iznova čitati i izlagati Zakon i Proroke. Nismo li i mi u našemu sadašnjem vremenu u sličnoj situaciji?“
Život Kristovih vjernika danas, kada u vazmenom Trodnevlju i oni obnavljaju sjećanje na Isusovu posljednju večeru s njegovim prijateljima (Veliki Četvrtak), na Isusovu i božansku patnju i smrt podnesenu za svakoga čovjeka (Veliki Petak), na Božje radikalno odsustvo iz svijeta (Velika Subota), identičan je životu svakoga čovjeka, neovisno o njegovoj religiji i svjetonazoru: svatko se zapravo nada i priželjkuje okončanje stanja kako prinudnoga distanciranja čovjeka od čovjeka, tako i proizvođenja straha od budućnosti, duševnih patnji i smrti uzrokovanih nepoznatim virusom, do rezignacije i sveopće paralize društvene interakcije. Praznina naših crkava, ulica, cijelih gradova i sela neodoljivo podsjećaju na prazninu i odsutnost ljudi na Kalvariji, gdje je Isus bio razapet i gdje je umro, ostavljen od svih, predan i izručen jedino Ocu, čija je skrovita prisutnost i utjeha otvorila novi horizont nade, horizont uskrsnuća i novoga života.
U jutro trećega dana među preplašenom i rezigniranom zajednicom učenika i učenica počela je kolati vijest da je „naš Učitelj živ“! U stanju nevjerice, bunila i raspada svih nada i očekivanja, u svijetu i zemlji koja je, kao i naša danas, izdisala pred problemima pokidanih veza, neprijateljstava, političkih i ekonomskih neodgovornosti i nepravdi, pobijedio je glas i poruka što odzvanja do danas, do nas, do našega grada i naših preplašenih duša: „Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje. Uskrsnuo je. I ide pred vama u Galileju!“
Ovu „Galileju“ možemo mirno prevesti u „Bosnu“! U toj našoj zemlji i ovdje u našoj Tuzli trebamo prepoznati Uskrsnuloga, koji ide pred nama. Ovdje i sada ga moramo vidjeti, hoditi s njime i slušati ga, „dok nam srca gore“, kako nam tumači Zakon i Proroke, kako nas poziva da se moramo međusobno voljeti, kako moramo tješiti jedni druge, kako moramo u raspadnuti sustav ranjen nesrećama sukoba, mržnje, nacionalizama i religijskih fundamentalizama unositi odgovorno djelovanje i pravednost i, naposljetku, kako moramo i trebamo biti braća i sestre u gradnji humanijega društva i politika, kojima u temelju stoji upravo božanska nada i briga čovjeka za čovjeka. U takvomu našem djelovanju dogodit će se i stvarni i simbolički Uskrs, događaj novoga, smislenoga i ljudski vrijednoga života.
Tuzlanski franjevci žele prenijeti svakom čovjeku, a osobito onima koji su na rubovima naše društvene pažnje, bolesnima, medicinskome osoblju, javnim djelatnicima i nositeljima političke odgovornosti ovu isusovsku nadu u božanski preokret i novi, smisleniji život u našemu svijetu.
Svim kršćanima koji slave Uskrs želim da u bližnjemu, neovisno o tomu „ide li s nama ili ne ide“, prepoznaju Krista koji ih oslobađa straha i tjeskobe. Da u obiteljskome zajedništvu dožive i prinesu „žrtve usana, sjećanja i srca, molitava i proučavanja Pisma“. Svim našim sugrađanima i sugrađankama želim prvotno dobro zdravlje i Božju pratnju u životu i djelovanju. Sretan Uskrs!
Fra Željko Nikolić, gvardijan
aktuelno.ba
Komentari
Komentara
