Preživjele žrtve genocida u Srebrenici i članovi porodica žrtava danas su u krugu Zemljoradničke zadruge u Kravici, mjesta gdje su vojne i policijske snage Republike Srpske u julu 1995. godine, prema svjedočenju preživjelih u Haškom tribunalu, ubile više od 1.000 Bošnjaka, položile cvijeće i vijence, javlja Anadolu Agency.
Dolazak majki žrtava srebreničkog genocida, rodbine i prijatelja, osiguravali su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.
Posjeta masovnom stratištu Bošnjaka u Kravici i polaganje cvijeća u Zemljoraničkoj zadruzi upriličena je u okviru obilježavanja 19. godišnjice genocida u Srebrenici, dva dana nakon što je u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari održana komemoracija i obavljen ukop 175 žrtava, nakon kojeg je broj dosad sahranjenih u mezarju Potočari 6.241.
Ranijih godina, porodicama žrtvama nije bio dozvoljen ulazak u krug Zemljoradničke zadruge u Kravici, a prošle godine su to srebreničke majke po prvi put uspjele, pri čemu je dolo i do incidenta.
Vasvija Kadić, koja se nalazila u delegaciji udruženja žrtava genocida koja je posjetila stratiše u Kravici, kazala je da je tu izgubila oca i tri brata.
“Ubijena su mi tri brata, jedan je bio oženjen i dobio je kćerku, a da nije ni znao. Sve smo ih ukopali prije dvije godine. Od najmlađeg smo ukopali samo tri koščice”, kazala je uplakana Vasvija.
Šuhra Malić je u invalidskim kolicima došla da prouči Fatihu i položi cvijeće na mjesto gdje joj je ubijen sin Fuad.
“Hvala im što su danas otvorili kapiju, vidjeli su da nam ne mogu ništa. Došla sam, i dolazit ću”, poručila je majka Šuhra koja je u srebreničkom genocidu izgubila dva sina.
Ne mogavši zadržati suze, Šuhra je kazala da će i ubuduće obilaziti mjestana kojima su joj ubijeni sinovi, jer “moj je život ionako uništen bez sinova”.
Ramizi Gurdić je u Kravici 1995. godine ubijen muž i djever.
“Muža sam našla u Jadru bez šaka i tabana. Na Branjevu mi je strijeljan sin Mustafa (1975)”, kazala je uplakana majka Ramiza, koja je izgubila još dva sina.
Podsjetimo, na današnji dan prije tačno godinu dana, nakon što su naišle na zatvorenu kapiju Zemljoradničke zadruge u Kravici, članice Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa, zajedno sa bivšim logorašima, formirale živi zid, uklonile bodljikavu žicu sa kapije i uspjele se probiti pored kordona pripadnika specijalne policije MUP-a RS.
Policajci su pokušali silom spriječiti ulazak u krug Zadruge, a kako su kazali očevici, tom prilikom lakše je povrijeđeno nekoliko žena.
Nakon što su položili cvijeće na jedan od objekata Zadruge, proučili Fatihu i donijeli tekbire, prisutni su se danas uputili na sljedeće stratište.
U julu 1995. godine pripadnici vojnih i policijskih snaga RS u prostorijama Zemljoradničke zadruge u selu Kravica strijeljali su, prema svjedočenjima preživjelih pred Haškim tribunalom,više od hiljadu bošnjačkih dječaka i muškaraca.
Tog 13. jula 1995. godine, u poslijepodnevnim satima, između 1.000 i 1.500 muškaraca izvedeno je iz kolone koja se pokušala probiti do slobodne teritorije kroz šume u okolini Srebrenice do Tuzle kako bi spasili svoje živote. Odveli su ih u skladište u Kravici gdje su bacali ručne bombe i pucali u ljude koji su bili zarobljeni unutra.
Kao i svake godine, nakon obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici i kolektivne dženaze-namaza i ukopa žrtava genocida, 11. jula, porodice žrtava krenule su u obilazak stratišta, a prva stanica bila im je selo Kravica.
Apelaciono vijeće Suda BiH presudom iz 2013. godine osudilo je Duška Jevića na 32 i Mendeljeva Đurića na 28 godina zatvora.
Prema presudi, obojica su bili pripadnici Specijalne brigade policije MUP-a Republike Srpske. Presuda navodi da su od 10. do 19. jula 1995. godine učestvovali u genocidu počinjenom u Srebrenici. Prema presudi, obojica su svjesno pomagali članovima udruženog zločinačkog poduhvata, među kojima su visoki vojni i policijski zvaničnici te civilno vodstvo RS. Goran Marković i Neđo Ikonić oslobođeni su optužbi.
aktuelno.ba