Postoje datumi koji se ne mjere kalendarom, nego srcem. Datumi koji nisu samo podsjetnik na prošlost, već trajni zavjet budućim generacijama. Za Tuzlu je to 15. maj.
Na današnji dan prije 34 godine građani Tuzle, pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine stali su u odbranu svoga grada, svojih porodica i prava da žive slobodno. Tog dana nije se branila samo Tuzla. Branila se ideja Bosne i Hercegovine kao zemlje svih njenih ljudi, zemlje prkosa, dostojanstva i zajedništva.
Brčanska Malta ostala je simbol hrabrosti običnog čovjeka koji je u najtežim trenucima pokazao da ljubav prema gradu i domovini nema cijenu. Mnogi od onih koji su tada stali pred zlo nisu razmišljali o sebi. Razmišljali su o gradu, o narodu, o budućnosti koja tek treba doći. Zahvaljujući njima Tuzla je ostala nepokorena i slobodna.
Danas, 34 godine kasnije veliki broj građana ponovo je pokazao da sjećanje ne blijedi. Duga kolona ljudi, tišina pred spomen obilježjima, spuštene glave i cvijeće položeno na Slanoj Banji govorili su više od riječi. Govorili su o zahvalnosti prema šehidima, poginulim borcima, policajcima i svim nevinim žrtvama koje su utkale svoje živote u slobodu ovog grada.
Posebno bolan ostaje pogled prema Kapiji, mjestu gdje je ubijena tuzlanska mladost 25. maja 1995. godine. Tuzla nikada neće zaboraviti svoju djecu. Njihova imena ostaju opomena, ali i obaveza da se istina čuva, a sloboda brani dostojanstveno i hrabro.
- maj nije samo historijski datum. To je dan ponosa, dan tuge, ali i dan kada Tuzla pokazuje svoje najljepše lice – lice grada koji pamti svoje heroje i ne dozvoljava da njihova žrtva bude zaboravljena.
Jer gradovi nisu veliki po zgradama i ulicama. Veliki su po ljudima koji su bili spremni dati život da bi drugi živjeli u miru.
Tuzla je tog 15. maja pokazala koliko je velika.