Jučer je u Behram-begovoj medresi upriličen program „Sjećanje na život i djelo Osman-ef. Kavazovića“. Programu su prisustvovali porodica Osman-ef., reisul-ulema Husein-ef. Kavazović, muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović, muftija banjalučki Ismail-ef. Smajlović, muftija vojni Nesib-ef. Hadžić i raniji muftija vojni Hadis-ef. Pašalić, muderrisi, glavni imami, direktori ustanova, vojni imami i imami te brojni prijatelji Osman-ef. Kavazovića.
Reisul-ulema Husein-ef. Kavazović u ovoj prilici je podjelio neka od svojih sjećanja na brata Osmana.
– Volio bih da Osman ovdje stoji i da govori o meni, jer bi bolje govorio nego što ja mogu govoriti o njemu. On je za sve nas, sestre i braću, bio velika radost, donosio je radost gdje god bi došao. Imao je tu crtu svoje ličnosti da obveseljava ljude oko sebe – kazao je reisul-ulema Kavazović.
Njegov život nije bio lahak, prisjetio se reisul-ulema.
– Rahmetli otac je mlad preselio na Ahiret, a Osman je bio najstariji i bio je zaposlen kao imam u Brezovom Polju. Prije smrti, otac je više od godinu dana proveo u bolnici u Beogradu, nije mogao komunicirati. Osman bi svake hefte odlazio u Beograd da vidi oca. Nikada nije mogao s njim komunicirati, ali svake sedmice bi otišao u Beograd, zatim bi se vratio kući supruzi Hajriji i isto veče bi došao u Jelovče Selo da majci prenese vijest o ocu. To je radio više od godinu dana. Kad govorimo o njemu, moramo govoriti i o njegovoj supruzi i njihovoj djeci koja su zajedno s njim podnosila tegobne dane. Uvijek smo se na njega mogli osloniti i sve važne odluke u našim životima donosile su se u razgovoru s njim – rekao je reisul-ulema Kavazović.
Muftija Vahid-ef. Fazlović je u svome obraćanju kazao da je Osman-ef. Kavazovića poznavao skoro četrdeset godina.
– Dobro se sjećam vedrog, dobrog, strarijeg kolege. Takvog ga pamtim iz vremena kada sam započinjao svoj rad u Islamskoj zajednici. Isticao se po komunikaciji s mlađim kolegama. Uvijek je bio spreman da nam priđe, podari savjet, ohrabri nas. Doista je Osmanova riječ i ophođenje bilo dragocjeno i prijemčivo. To je bila njegova priroda, njegov fitret. Osman-ef. Kavazović je bio privržen ljudima. Odvajao je vrijeme za ljude, o njima je govorio i pisao. Osmanova živa riječ, njegova izravna ljudskost, na poseban način se doživljavala – kazao je muftija Fazlović.
Pristupao je ljudima s velikim poštovanjem, nesebično, dodao je muftija, te podcrtao još jednu osobinu Osman-ef. Kavazovića.
– Osman-ef. je bio čovjek institucije, jako privržen svom džematu, medžlisu, Islamskoj zajednici, svojoj domovini. Cijeli njegov život je takvo svjedočanstvo. Bio je dostojan u svojoj odgovornosti prema mlađoj braći i sestrama nakon smrti njihovog oca. Takav odnos u porodici bio je i zahvaljujući plemenitosti njegove supruge. Istinska vrlina je kada te vole i uvažavaju oni koji te tako dobro poznaju. Plijeni pažnju svih nas i ova povezanost cijele njegove generacije iz medrese sa Osman-ef. Kavazovićem – istakao je muftija Fazlović.
Sjećanju na Osman-ef. Kavazovića prisustvovali su i njegove kolege iz generacija Gazi Husrev-begove medrese (1967-1972), koji su proučili hatmu pred dušu ovog plemenitog imama. Hatma-dovu je proučio Mustafa Spahić.
Hadis-ef. Pašalić, vojni muftija u penziji i jedan od inicijatora ovog skupa, naglasio je da smo svi u agresiji na Bosnu i Hercegovinu imali različite uloge i prolazili kroz različita iskušenja, ali iskušenja Osman-ef. nisu bila nimalo lahka.
– On je u ratu bio muhadžir, protjeran iz Brezovog Polja sa svojom porodicom, a prije toga je bio u logoru. Nakon izlaska iz logora bio je pripadnik Armije Bosne i Hercegovine, te je odlikovan najvećim vojnim priznanjem „Zlatni ljiljan“. Danas želimo da naglasimo da je Osman-ef. bio čestit imam, da je u logoru sačuvao svoje dostojanstvo i da je u Armiji bio gazija – kazao je muftija Pašalić.
Muftija vojni Nesib-ef. Hadžić i imami Vojnog muftijstva danas su obišli mezar Osman-ef. i proučili Jasin.
– Osman-ef. je živio tihim životom. Nisam bio na njegovoj dženazi, ali kada sam čuo da je ostavio vasijetno pismo u kojem je stajalo ko će i šta uraditi nakon njegove smrti, tad sam bio svjestan koliki je Osman-ef. bio vjernik. Jer samo ljudi koji su svjesni smrti pišu vasijetno pismo. Bio je vrlo svjestan činjenice da život prolazi. Bio je dobar imam, bio je muhadžir, gazija, čovjek koji je bio u logoru, a nije pokleknuo. Osman-ef. je i u logoru bio imam. Mi u Vojnom muftijstvu smo ponosni na činjenicu da je Osman-ef. Kavazović bio dio našeg tima – istakao je muftija Nesib-ef. Hadžić.
O Osman-ef. Kavazoviću kao hroničaru, historičaru i etnologu govorio je dr. Šefko Sulejmanović.
– Osman-ef. je puno pisao. Svoje radove je objavljivao u listovima Islamske zajednice, te je napisao ili učestvovao u nastanku šest knjiga. U jednom vremenu je bio najaktivniji imam u Posavini koji je bilježio sva dešavanja na tom prostoru – kazao je dr. Sulejmanović.
Dr. Sulejmanović je posebno istakao dvije knjige: „Azizija i Begova džamija u Brezovom Polju“ u kojoj Kavazović piše o čaršiji kojoj se uvijek vraćao, džamijama, ulemi, uglednim i običnim ljudima.
– Druga knjiga je „Drugi korpus slobodi pjeva“ koja je izašla povodom deset godina od osnovanja Drugog korpusa. U ovoj knjizi se nalazi 379 patriotskih pjesama, 382 amblema ili zastava, te 117 amblema i zastava jedinica Drugog korpusa. Može se reći da su on i koautor otrgli od zaborava jedan od važnijih perioda naše prošlosti. Kada sam razmišljao odakle mu inspiracija, vidio sam da je to ljubav prema ljudima i ljubav prema domovini. Ako bih napisao knjigu o Osman-ef. Kavazoviću naslovio bih je „Čovjek koji je volio ljude“ – kazao je dr. Sulejmanović.
Dr. Elvir Duranović je govorio o istraživačkom radu Osman-ef. Kavazovića na polju kulturne historije Bošnjaka sjeveroistočne Bosne.
– Malo je poznato da se, uz sav rad koji je imao unutar Islamske zajednice i Oružanih snaga BiH, Osman-ef. Kavazović intenzivno bavio naučnim radom. Napisao je 19 naučno-istraživačkih radova koji su objavljeni u poznatim i priznatim publikacijama u BiH. Uz to napisao je 112 priloga u Preporodu i šest zasebnih publikacija. Osman-ef. je pisao i o imamima koji su djelovali na području sjeveroistočne Bosne. Bio je čovjek koji je volio ljude, ali je isto tako volio i rodni kraj – naglasio je dr. Duranović.
„Sjećanje na život i djelo Osman-ef. Kavazovića“ organizirali su Muftijstvo tuzlansko i Muftijstvo vojno. Moderator je bio Sevret Mehmedćehajić koji je s prisutnima podijelio svoja sjećanja na dugogodišnje poznanstvo i saradnju s Osman-ef. Kavazovićem.
Osman-ef. Kavazović je rođen 29. marta 1953. godine, u Jelovče Selu kod Gradačca. Nakon školovanja u Gazi Husrev-begovoj medresi najduže je obavljao imamsku dužnost u Brezovom Polju kod Brčkog, gdje ga je zatekla agresija na Bosnu i Hercegovinu.
U toku agresije zatvaran je u logore. U logor Luka – Brčko odveden je 15. maja 1992. godine, a nakon što je odbio da bude razmijenjen ako neće biti oslobođeni i njegovi džematlije, prebačen je u logor Batković. Sa još 60 logoraša iz logora Batković je razmijenjen 13. oktobra 1992. godine. Odmah se uključuje u redove Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Naredbom Štaba vrhovne komande Armije Republike BiH, 5. aprila 1996. godine, odlikovan je najvećim vojnim priznanjem “Zlatni ljiljan”.
Radni vijek završio je u činu majora na poslovima vojnog imama Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Na Ahiret je preselio 22. augusta 2023. godine, a dženaza mu je klanjana u rodnom Jelovče Selu.
