Prije stotinu godina u Stocu je rođen jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika Mehmedalija Mak Dizdar.
Bosnu je definirao stećcima u svojim kapitalnim djelima Kameni spavač i Modra rijeka koja se ubrajaju u najznačajnije bosanskohercegovačke zbirke poezije prošlog stoljeća. Sastavio je sliku svijeta kojeg odavno nema, a osnova na kojoj ga je izgradio su stari bosanski tekstovi.
“Poezija Maka Dizdara sržno živi od postupka arhaiziranja modernog i moderniziranja arhaičnih kulturoloških i povijesnih vrijednosti”, napisao je o Dizdaru književnik Enver Kazaz.
“On je otkrio praslojeve tradicije i istodobno nas je, na tragu egzistencijalističke poetike, suočio sa metafizičkom nadom i egzistencijalnom prazninom”, naveo je Kazaz.
Dizdara navodi kao pjesnika prevođenja dviju mitoloških struktura u novi poetski jezik, a te strukture su bosansko srednjovjekovlje i njegov jezik stećaka, te mitologija i kosmogonija antičke Grčke.
Osnovnu školu je završio u Stocu, nakon čega odlazi u Sarajevo. Počinje pisati za novine i časopis Gajret, koje uređuje njegov stariji brat Hamid. Nakon rata, kojeg je dijelom proveo u ilegali, ostaje vezan uz novine kao urednik lista Oslobođenje, a onda se profesionalno posvećuje književnosti te uređuje časopis Život.
Bibliografija: Okrutnosti kruga (1960), Koljena za madonu, Minijature, Ostrva, Kameni spavač (1966), Modra rijeka (1971).
Cjelina Dizdarovog pjesništva, pa i njegov razvojni luk, obično se razmatra iz perspektive zaključne, krunske zbirke Kameni spavač. Zbirka Kameni spavač ima historijsku vizuru jer pjesnik gleda svijet kroz vizuru srednjovjekovnog čovjeka. Cijela knjiga je težnja da se probudi spavač pod stećkom, pisana je arhaičnim jezikom, jezikom epitafa.
Zbirka je podijeljena u četiri ciklusa (Slovo o čovjeku, Slovo o nebu,Slovo o zemlji, Slovo o slovu). Dizdareva Bosna je definirana stećcima, ali i svojom stigmom, na pitanje o njenoj biti pjesnički subjekt odgovara: prkosna je od sna. Bosni je, kaže pjesnik u komentaru “bilo suđeno da sanja o pravdi, da radi za pravdu i da na nju čeka, ali da je ne dočeka”.
Mak je, u godini svoje smrti, objavio poetsku zbirku Modra rijeka, sa istoimenom pjesmom koja ga je istinski proslavila, a evropska je kritika imenovala “evropskom pjesmom”.
U Sarajevu je ostao sve do svoje smrti 14. jula 1971. godine.
Radiosarajevo.ba