Priča o čistom zraku u posljednje vrijeme sve je izraženija, na kafama, sijelima, u vladinim i nevladinim organizacijama. S razlogom, reklo bi se jer čistog zraka je sve manje, čak i tamo gdje ga je bilo.
Osvane tako ponekad lijep dan, zaželimo se ugodne šetnje i krenemo, pustimo se i nemamo priliku otići daleko, a već odmah u prvim ranim poslijepodnevnim satima vidimo prizore od kojih se namrštimo, sami na sebe, na druge, na one koji lože sve i svašta.
I tek onda opet po bog zna koji put sebi kažemo doviđenja čistom zraku, jer počinje….
Počinje da se loži, mi snimili samo jedan dimnjak, jedan početak, a zamislite sada scenu kada sve ove kuće sa naše fotografije potpale svoja ognjišta i peći, kako li će sve to izgledati, mi nismo uspjeli snimiti niti slikati taj prizor, jer pobjegli smo u potrazi za čistim zrakom kojeg smo još jedino uspjeli djelimično pronaći u svom domu.
Do neke nove prilike…..
R.T.