Prije sedam dana članice i članovi SDP-a su po prvi put imali mogućnost da izravno biraju svog predsjednika prema principu ‘jedan član – jedan glas’. Većinskom voljom članova izabran je Nermin Nikšić.
Za mene ovi izbori nisu bili samo izbori između više kandidata, već i izbori između dva koncepta razvoja i vođenja partije; svojevrsni referendum o budućnosti SDP-a. Smatrao sam da je partiji potrebna sistemska i personalna promjena, koju ne može ponuditi čovjek koji je godinama bio bitan dio partijskog rukovodstva, zbog čega Nermin Nikšić nije bio moj prvi izbor, ni drugi, pa čak ni treći ili četvrti, ali ne mogu da osporim legitimitet koji su mu, svojim glasovima, dali članovi SDP-a. To je ono što se očekuje od svake SDP-ovke i SDP-ovca nakon ovih izbora, kao što se i od izabranog predsjednika očekuje da obezbjedi partijsko jedinstvo i ravnopravnost svih, bez obzira na to da li su mu dali podršku ili ne.
Za razliku od mnogih kongresa i sabora, stranaka, saveza i fronti, predsjednika SDP-a nije izabralo par stotina delegata već skoro 20.000 članova. Veliki uspjeh za koji su prvenstveno zaslužni članovi SDP-a koji su, nakon izbornog poraza 2014. godine, izvršili ogroman pritisak na tadašnje rukovodstvo i prisilili ih na demokratizaciju partije.
Ovi izbori tek su dio procesa demokratizacije u kojem partijsko uređenje prolazi kroz tranziciju prema demokratiji i napušta nedemokratski, autoritarni, oblik vođenja partije i donošenja odluka. Težak je to proces za mnoge, do sada, povlaštene dugogodišnje partijske funkcionere, ali i članove SDP-a koji o mnogim pitanjima nisu navikli da otvoreno govore.
Nedavno održana unutarpartijska kampanja najbolji je pokazatelj težine ovog procesa. Veliki broj lokalnih partijskih funkcionera, po navici, preuzeli su ulogu lobiste i koristeći partijsku infrastrukturu vodili kampanju za aktuelnog predsjednika. Mnogi od njih su vršili i pritisak na svoje članove koji su davali otvorenu podršku drugim kandidatima, čime su značajno smanjili prostor za djelovanje drugim kandidatima. Ukratko, veliki broj njih radio je po starim navikama samo su umjesto lobiranja delegata morali lobirati kod većeg broja članova.
Kada su u pitanju članovi, bez obzira na mnoge neželjene pojave, pokazali su da su zaista bolji i jači dio partije. Iako je došlo do polarizacije odnosa između velikog broja članova koji su stali na stranu jednog od kandidata, otvaranjem brojnih neriješenih pitanja na debatama i društvenim mrežama, svjesno ili ne, članovi su usmjerili tok predizborne kampanje. Otvorena su mnoga pitanja na koja će novoizabrani predsjednik, ali i redovni Kongres, morati dati odgovor.
Predsjednički kandidati su zvanično vodili dostojanstvenu kampanju, ali ono što je bilo očigledno je neravnopravan položaj svih kandidata. Aktuelni predsjednik je često zloupotrebljavao partijske resurse, mnoge informacije su mu bile dostupne znatno prije drugim kandidatima, izborni štab su mu velikim dijelom činili partijski uposlenici i funkcioneri, a i pristup medijima je bio znatno olakšan.
Ipak, ovo je proces u kojem ne mijenjamo samo sistem, već i ljude. Proces u kojem će, vremenom, lokalni funkcioneri shvatiti da njihov posao nije miješanje u izbor članstva, već stvaranje podjednakih uslova za sve kandidate bez obzira na njihove lične preferencije i simpatije. Proces u kojem će članovi koristiti kampanju za sukob argumenata, a ne fanatične borbe za svoje favorite koje su odabrali i prije kampanje. Proces u kojem će članovi samostalno odlučivati o svom glasu, a ne prepustiti tu odluku lokalnim funkcionerima koji će zastupati ‘stav organizacije’. Naše ljude je teško mijenjati, ali će doći i vrijeme kada će kandidat koji nastupa sa pozicije aktuelnog predsjednika, zbog demokratičnosti procesa, svoj položaj i utjecaj koristiti kako bi svim kandidatima omogućio jednake šanse.
Ono, što sam uvijek smatrao najvažnijim, bila je apsolutna sloboda svih članova da misle svojom glavom i javno iznose svoje mišljenje ne misleći na posljedice. Uspješnost započetog procesa demokratizacije mjerit će se upravo tom slobodom.
Prvi korak je napravljen održanim izborima, drugi korak će biti na Kongresu koji će morati dati odgovor na mnoga pitanja otvorena u ovoj unutarpartijskoj kampanji, ali i stvoriti uslove za nastavak procesa demokratizacije izmjenom Statuta. Treći korak će biti izbor novog rukovodstva i organa SDP-a.
Prvi ozbiljan test rezultata ovog procesa, kao i izabranog predsjednika, bit će lokalni izbori koji će se održati za godinu dana. Ti izbori će pokazati da li su ovi izbori Pirova pobjeda partijskih funkcionera ili istinska pobjeda svih članova SDP-a.
Izvor: buka – aktuelno.ba