Na današnji dan, 9. studenog 1993. godine srušen je Stari most u Mostaru.
Simbol grada na Neretvi sagrađen je između 1557. i 1566. godine, po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog, koji je građenje povjerio Mimaru Hajrudinu, istambulskom arhitekti i učeniku čuvenog Mimara Sinana.
Prema legendi, Hajrudin je pobjegao iz Mostara dan prije nego što su podizane skele, iz straha od Sulejmana Veličanstvenog, koji je prijetio da bi bio osuđen na smrt ako bi se luk mosta ikad raspao.
Iako je malo službenih podataka o njegovoj gradnji, pouzdano se zna da je most bio najveća lučka konstrukcija na svijetu i jedan od najvećih graditeljskih poduhvata tog vremena.
Luk je napravljen od kamena tenelija. Visina svoda je 28,7 metara, odnosno 21 metar iznad nivoa rijeke Neretve.
Za čuvare mosta izgrađene su dvije kule, Halebija i Tara, koje su tijekom turske vladavine služile kao skladište za oružje.
Obnova Starog mosta koju su financirali Turska, Hrvatska, Italija, Holandija, Svjetska banka, Europska banka za obnovu i Grad Mostar počela je 2003. godine.
Prvi kamen u novi luk Starog mosta ugradio je tadašnji zamjenik premijera Republike Turske Bulent Arinč.
Obnova je završena u srpnju 2004., a ceremonija svečanog otvorenja upriličena je 23. srpnja 2004. godine.
Godine 2005. Stari most, zajedno sa starom gradskom jezgrom Mostara uvršten je na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine. Time je postao prvi spomenikom kulturne baštine na UNESCO-ovu popisu iz BiH.
Most je za vrijeme hrvatsko-bošnjačkog sukoba u Mostaru bio jedina veza između istočne obale Neretve pod nadzorom Armije BiH i manjeg dijela grada na desnoj obali koji je također bio pod bošnjačkim nadzorom.
Početkom rata, 1992. godine Stari most oštetile su srpske vojne snage i JNA, a 9. studenog 1993. godine Stari most srušio se nakon što je oštećen topničkim hicima ispaljenim s položaja HVO-a, zbog čega se direktno teretilo zapovjednika HVO-a Slobodana Praljka pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu u predmetu Prlić i ostali.
Fena