Nisam vidjela svoje troje djece od 24. decembra. Ne znam gdje su, ne znam s kim su, jesu li dobro i imaju li šta da jedu. Mi jesmo siromašni, ali se mnogo volimo. Čuvala sam djecu kao zjenice u oku, nikad ih nisam ostavila same kod kuće, a socijalni radnici i policija su mi ih odveli na silu. Od tada ne znam ništa o njima. Mjesec dana ih nisam vidjela niti sam išta čula o njima – kroz plač govori majka tri djevojčice Verica Radunović iz Begaljice kod Grocke.
Odveli ih na silu
Tog kobnog 24. decembra Verica je, po običaju, odvela ćerku Jovanu (8) u školu, ne sanjajući da se kod kuće odigrava prava drama. Nebojša Jovanov, njen nevenčani suprug i otac njihovo dvoje djece Jovane (8) i Aleksandre (4), bio je u kući s najstarijom Veričinom ćerkom Jelenom (13) i malom Aleksandrom, kad su, kako tvrdi, iznenada upali socijalni radnici i četiri policajca.
– Samo što sam djeci postavio doručak, upali su policajci i dvije socijalne radnice. Počele su da me napadaju i prijete mi. Iz čista mira neko od njih me je udario u glavu, oborio me na pod i jedan policajac me je nagazio čizmom na grudni koš. Hvatali su mi djecu. Jelenu je neko čupao za kosu, ona je vrištala, a mala Aleksandra sakrila se ispod kreveta da je ne nađu. Ja sam se tad onesvijestio, a kad sam došao sebi, u kući nikog nije bilo. Odveli su ih jer su djeca bila bolešljiva – uzrujano priča Jovanov, ne skrivajući suze.
Ne živi mi se
Odmah nakon toga socijalni radnici otišli su u školu i poslije časa pokupili i osmogodišnju Jovanu, ne dostavivši pritom bilo kakva dokumenta školi. Kad se Verica vratila kući, imala je šta da vidi. Samog supruga u suzama, kako joj jecajući objašnjava da su socijalni radnici odveli Jelenu i Aleksandru. Nesrećna majka je tad posljednji put čula nešto o svojoj djeci. Poslije toga je otišla u školu i zatekla praznu klupu u kojoj je nekad sjedjela Jovana.
– Kad sam shvatila da mi nema djece, htjela sam da umrem. Meni se bez njih ne živi. Oni su mi sve na svijetu. Moje tri djevojčice. Njima majka nedostaje, znam ja. Sve bih dala da ih vidim, da ih zagrlim i čuvam. Molim vas, pomozite mi da saznam gdje su moja lijepa djeca – kroz suze i jecaje priča iznemogla Verica.
U izvještaju Centra za socijalni rad u koji je Kurir imao uvid piše da su djeca, između ostalog, oduzeta zbog zanemarivanja, vašljivosti i hladne kuće.
Ministarstvo rada
DJECA SU ZANEMARIVANA
Iz Ministarstva rada i socijalne politike kažu da su im roditelji djece podnijeli predstavku, te da je u toku postupak nadzora nad stručnim radom Centra za socijalni rad iz Grocke.
– Očekuje se da se postupak okonča najkasnije do sredine sljedeće nedjelje. Komisija je ranije utvrdila da je u decembru 2012. protiv roditelja pokrenut krivični postupak za zanemarivanje djece i zlostavljanje jednog djeteta – kažu iz tog ministarstva i dodaju da je pokrenut postupak za lišenje roditeljskog prava roditelja za sve troje djece. Iz te institucije nisu odgovorili kad će roditeljima biti saopšteno gdje su djeca i da li će ih vidjeti.
Direktorka škole
DJEVOJČICE SU BILE ČISTE
Iako su živjele siromašno i nisu imale skupu odjeću, obuću ni mobilne telefone, djevojčice su uvijek bile čiste, uredne i okupane. To potvrđuje direktorka škole u Grockoj Gordana Marković.(kurir/aktuelno)