Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica i njegova Služba za zdravstvenu ekologiju i higijenu tradicionalno obilježavaju Međunarodni Dan voda seminarom, čija tema ove godine je bila “Zdravstveni rizici dvojnog napajanja kućnih vodovodnih instalacija”.
Voda za sve
Obilježavanje Međunarodnog dana voda određeno je usvajanjem rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u decembru 1992 godine. Već 1993 godine prvi put je obilježen, a s vremenom je značaj ovoga praznika rastao.
Obilježavanjem ovog dana UN želi podsjetiti na važnost zaštite vode i nedostatak vode za piće u mnogim zemljama svijeta, jer oko milijardu ljudi u svijetu nema pristup sigurnoj pitkoj vodi.
Tema 2019., koju svake godine bira UN, je „Leaving no one behind“, što bi se moglo okvirno prevesti kao „Voda za sve“. Tema podstiče ljude da razmišljanju o marginaliziranim skupinama društva, jer su oni često zapostavljeni i diskriminirani kada je u pitanju pristup čistoj vodi.
-Pristup vodi je osnovno ljudsko pravo, međutim, zabrinjavajući su podaci prema kojima u ovom trenutku 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, a čak 2,4 milijarde ljudi na svijetu živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta u svojim domovima, što znatno utječe na njihovo zdravlje i svakodnevne životne aktivnosti, ističe dr. med. Jasmin Durmišević.
Sa nedovoljno zdravstveno ispravnom vodom i neadekvatnim sanitarnim uslovima povezano je oko 80 posto bolesti na posredan ili neposredan način. Bolesti koje se prenose vodom predstavljaju rastući javno-zdravstveni problem, a koji je na žalost potcijenjen. Podaci iz izvještaja WHO-a pokazuju da svake godine 502.000 ljudi umre od vodom prenosivih bolesti, koje su uzrokovane lošim sanitarnim uslovima i korištenjem zagađene vode.
“Sigurna voda” je skraćenica za “zdravstveno ispravnu vodu za piće koja je dostupna na mjestima života i rada stanovništva i koja je zaštićena od naknadne kontaminacije.
Zaštita eko sistema
-Više od 700 djece, mlađih od pet godina, umire svaki dan od vodom prenosivih oboljenja jer troše zdravstveno nesigurnu vodu za piće i žive u lošim sanitarnim uslovima. Procjenjuje se da će do 2050. godine barem jedna od četiri osobe živjeti u zemlji s problemom nestašice vode za piće. Jedan od podciljeva je postići do kraja 2030. godine univerzalan i jednak pristup sigurnoj i jeftinoj opskrbi vodom za piće za sve kao i odgovarajući i jednak pristup svih sanitarnim uslovima. Također, treba poboljšati efikasnost upravljanja i snabdijevanja vodom za piće, te primijeniti integrisano upravljanje vodnim resursima na svim novoima. Nadalje, do kraja 2020. godine treba zaštititi i obnoviti ekosisteme na slivnim područjima, uključujući planine, šume, poplavljena zemljišta, rijeke, izvore i jezera, navodi dr. Durmišević.
O trendu kretanja kvaliteta vode na području ZDK izlagao je Nermin Rondić, dr.med. spec iz Službe za zdravstvenu ekologiju i higijenu INZ. On je istakao zabrinjavajuće podatke iz analiza koje je INZ proveo proteklih godina, kada su u pitanju vodni objekti, ali i ispravnost vode u školskim, javnim objektima, te domaćinstvima, posebno u ruralnim sredinama.
Glavnu temu skupa, “Zdravstveni rizici dvojnog napajanja kućnih vodovodnih instalacija” prisutnima je predstavio doc.dr. Amir Ibrahimagić, rukovodilac Službe za hemijsku dijagnostiku INZ-a.
On je govorio o uzrocima zagađenja vode za piće u javnim vodovodnim sistemima, te uzrocima zagađenja vode u individualnim vodovodnim sistemima.
Dvojna napajanja instalacija
Dvojna napajanja predstavljaju rizik za higijensku ispravnost vode i većinom su zastupljena na rubnim dijelovima gradskog područja. Takve vode su obično bez higijenskog nadzora, ne podliježu redovnom procesu prečišćavanja i dezinfekcije.
-Dvojno napajanje koristi dva ili više izvora vode, gradski vodovod, bunare i cijevi ukopane do vodonosnog sloja, cisterne (vodospremnike) za kišnicu, prirodne izvore vode i sl. Izvori vode kombiniraju se iz više razloga, poput cijene vode iz gradskog vodovoda, kvalitete vode, namjene korištenja vode, a opasnosti po ljudsko zdravlje iz vode za piće porijeklom iz dvojnog napajanja mogu biti mikroorganizmi različiti metali, ističe dr. Ibrahimagić i zaključuje – Ukoliko zakonski nije moguće unaprijediti sistem vodovodnih instalacija, potrebno je uvesti monitoring praćenja higijenskog stanja vodovodnih instalacija, tj. pratiti kvalitet vode za piće na hemijske i mikrobiološke faktore rizične za ljudsko zdravlje na području ruralnog dijela zajednice.
Na kraju skupa, o neasaniranim đubrištima i septičkim jamama, kao dodatnom riziku dvojnih napajanja kućnih vodovodnih instalacija govorio je Rusmir Goletić, dr.v.med., stručni saradnik za veterinarsko javno zdravstvo i ekologiju INZ.
Kako populacija raste i prirodna sredina se degradira, osiguravanje dovoljnog i sigurnog snabdijevanja vodom za sve postaje sve izazovnije. Globalna inicijativa za otpadne vode (Global wastewater initiative) – promoviše dobre prakse upravljanja otpadnim vodama i radi na tome da se otpadne vode posmatraju kao potencijalno vrijedan resurs, a ne kao otpadni proizvod.
-Povećanjem količine neprečišćene kanalizacije, u kombinaciji sa poljoprivrednim oticanjem i industrijskim ispuštanjem otpadnih voda, degradiran je kvalitet vode i kontaminirani vodeni resursi širom svijeta. Globalno, 80 posto otpadnih voda teče natrag u ekosistem bez da se tretiraju ili ponovno koriste, što doprinosi situaciji u kojoj oko 1,8 milijardi ljudi koristi izvor pitke vode kontaminirane fekalijama, što ih dovodi u opasnost od zaraze kolerom, dizenterijom, tifusom i poliom, ističe dr. Goletić.
Od posljedica mikrobiološke kontaminacije iz prirodnog đubriva često obolijeva stanovništvo koje se snabdijeva vodom koja je higijenski nesigurna, kao i djeca. Svaki pojedinac može dati doprinos u zaštiti voda ako samo malo promijeni svoje ustaljene navike.
Uloga pojedinca u zaštiti prirode
-Između ostalog, koristiti biorazgradive deterdžente i ekološka sredstva za čišćenje, jer se na taj način pomaže biološku razgradnju, koristi omekšivač vode umjesto omekšivača za rublje, jer meka voda smanjuje potrošnju deterdženta i štiti mašinu, a nastale otpadne vode su prihvatljivije za vodotoke. također, treba voditi računa o tome šta se baca u kanalizaciju, ne izlijevati kuhinjske masnoće i ulja, ne bacati higijenske uloške ili pelene, što je moguće više smanjiti upotrebu pesticida i umjetnih gnojiva, ističe dr. Goletić.
Između ostalih upozorenja je ono da se ne odlaže otpad i staro motorno ulje u blizini izvorišta pitke vode i vodotoka (jedna litra ulja zagadi preko milion litara vode); ne sjeći šume u blizini izvorišta; kontrolirati eroziju tla na vlastitom imanju sadnjom biljnog pokrivača i stabiliziranjem područja sklonog erozijama. Neophodno je i pažljivo odlagati baterije na za to predviđena mjesta, jer jedna cinčana baterija može zagaditi od pet do trideset kubnih metara vode, dok jedna kadmijska baterija može zagaditi od tri do petnaest hiljada kubnih metara vode.
aktuelno.ba / INZ