Njemačka – u autobusima se preko zvučnika čuju samo reklame, novosti iz grada u kojem autobus prolazi te upozorenja o tome koja se stanica nalazi u blizini. Bosna – čuju se sjedišta (čitaj neugodno mirišu)…
– Danas nekad (petak) u popodnevnim satima ulazim u autobus relacija Tuzla – Šićki Brod i imam šta i da vidim, pardon čujem. Ubi Šemsa Suljaković, Šaban Šaulić i Sinan Sakić i to sve one stare. Došlo mi je bilo da zamolim vozača da mi stane negdje usput da kupim kilo jagnjetine pa ko’ na izletu da oćejfim.
Pa kako ih nije sramota stvarno, neka gospođa sa lisicom, vjevericom šta je ono već oko vrata – gospođa baš vidi se i ona i mnogi drugi primorani su da slušaju muziku koja je na ovim prostorima i previše neprimjerena za javna mjesta, i tako ozbiljne stvari kao što je pišem velikim slovima GRADSKI prijevoz. Lično znam da se u Beogradu velika gospoda voza gradskim prevozom tačnije autobusom, ali sve je pod konac što se tiče nekih pravila.
Da ne pričam petkom kada prođem kroz centar našeg lijepog grada kako trešti Muharem Serbezovski i Verica Šerifović tačno ondje kod Kapije gdje je omladina poginula.I kako ja da dovedem sad nekog stranca na Kapiju da mu pokažem gdje je bio masakr, gdje su prije izlazila naša omladina i uopšte da mu predstavim centar (opet pišem velikim slovima) GRADA kada u tom centru dominira sva Grand Produkcija.
Ovo je postalo sve haos, ali eto ne znam što sam u gradskom prijevozu primoran da slušam folk muziku, ma da je to folk nego ona najgora vrsta kafanske muzike.
Hajd` kada sam krenuo gore bilo je onako tiho nije se mnogo čulo, ali kada sam se vraćao bilo me sramota koliko je to treštalo sve od basa!
(doznajemo.com)
Komentari
Komentara
