Misionari čuvanja i njegovanja sjećanja na sve naše bosanske gazije, šehide i poginule borce Koordinacija boračkih saveza Tuzlanskog kantona i ove godine je upriličila niz događaja, a sve u povodu obilježavanja 31. godišnjica od formiranja 2. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Brojne delegacije boračkih udruženja, izvršne i zakonodavne vlasti Federacije BiH, Tuzlanskog kantona i Grada Tuzla položile su vijence i cvijeće na spomen obilježjima na Slanoj Banji, te ispred zgrade MUP-a TK, nakon čega je održana i Svečana akademija u prepunoj sali Bosanskog kulturnog centra Tuzlanskog kantona u Tuzli.
-Ako znamo da je 132 000 boraca prošlo kroz jedinice 2.Korpusa i ako znamo da je blizu 11 000 naših saboraca dalo svoje živote za odbranu BiH. Ako znamo da je danas 8 000 ratnih vojnih invalida i 460 dobitnika najviših ratnih priznanja, da je ovo Korpus koji ima tri narodna heroja, dovoljno govori o njegovoj veličini i snazi koju je imao, i obaveza nas živih je da uspomene na Drugi korpus ponosno čuvamo i njegujemo u našem životu stalno to prenoseći na generacije koje dolaze, – kazao je Fahrudin Hasanović, predsjednik Saveza RVI TK.
Podsjećanja radi, Drugi korpus Armije RBiH je bio jedan od ukupno sedam korpusa u Armiji RBiH. Imao je sjedište u Tuzli. Zona odgovornosti 2. Korpusa bile su općine: Banovići, Bijeljina, Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Bratunac, Brčko, Derventa, Doboj, Gračanica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lopare, Lukavac, Maglaj, Modriča, Odžak, Orašje, Srebrenica, Srebrenik, Teslić, Tešanj, Tuzla, Šekovići, Ugljevik, Vlasenica, Zvornik i Živinice.
Naredbom Komandanta Štaba Vrhovne komande Oružanih snaga RBiH, od 29. septembra 1992. godine, Komanda Okružnog štaba TO Tuzla (Ok ŠTO) prerasta u Komandu 2. korpusa sa sjedištem u Tuzli. Za komandanta je imenovan Željko Knez. A za načelnika Štaba, Hazim Šadić, koji krajem februara 1993. godine postaje i komandant 2. korpusa.
Do kraja 1992. godine, u najžešćim borbenim dejstvima, uspostavljena je čvrsta odbrana slobodne teritorije i stvoreni su uvjeti za značajniji manevar jedinica, odnosno postepeni prelazak iz defanzive u aktivnu fazu vođenja borbenih dejstava, posebno na Posavskom i Majevičkom ratištu. Zbog sukoba koji su izbili između jedinica Armije RBiH i postrojbi HVO u Srednjoj Bosni i u Hercegovini došlo je do blokade puteva, što je za posljedicu imalo prekid snabdijevanja oružjem, MTS, hranom, odjećom sanitetskim materijalom i dr. Zavladala je nezapamćena glad. Dana 19. novembra 1994. godine naredbom Predsjedništva RBiH, za komandanta 2. korpusa postavljen je brigadir, Sead Delić.
Drugi korpus je bio veoma moćan, i brojno i na terenu. Bila je to snaga u koju se s povjerenjem gledalo. Brojno stanje Korpusa se mijenjalo, zavisno od promjene veličine zone. Početkom agresije 2. korpus je brojao 49.531 pripadnika. U 1993. godini brojno stanje je poraslo na 77.647. Takvo stanje zadržano je i tokom 1994. godine. Kraj 1995. godine, kada je iz sastava 2. korpusa izašla novoformirana 28. divizija, 2. korpus je dočekao sa 44.993 pripadnika. Tokom čitavog rata, počev od 1993. godine, 2. korpus je imao oko 4.400 oficira i oko 5.200 podoficira, što je davalo solidnu osnovu za uspješno rukovođenje i komandovanje. U svom sastavu je konstantno imao angažiranih od 1.000 do 1.500 žena.
Predsjedništvo RBiH “Ordenom heroja oslobodilačkog rata” odlikovalo je tri pripadnika 2. korpusa Mehdina Hodžića, Nesiba Malkića i Hajrudina Mešić . Tri pripadnika 2. korpusa su odlikovana “Medaljom za hrabrost”, a jedan ordenom “Zlatni grb sa mačevima”. Najviše armijsko ratno priznanje, značka “ Zlatni ljiljan ”, dodijeljena je 301 vojniku i starješini, a 90 pripadnika dobilo je pomenuto priznanje posthumno.
aktuelno.ba