Bosna danas kao Jugoslavija nekada. Policijom upravlja jedan covjek po licnom nahodjenju. Onaj ko upravlja policijom vlada sigurnosnom situaciom. Ali to ne moze biti Bosnjak ni slucajno. Izaberu toboze Bosnjaka za ministra, direktora ili na bilo koju funkciju, ali mu izaberu i dva zamjenika, svaki put je prvi zamjenik Srbin.
Bosnjaka se ubrzo smijeni, zahtjev obavezno podnesu srpske stranke, a funkcije preuzima prvi zamjenik. Mjesto predsjednika ostane nepopunjeno sve dok ne dodje po kljucu red na Srbina. Tada Srbin nastavlja upravljati svom snagom. Bosnjacki politicari to sve precutno proprate ili daju za to saglasnost.
Nekako su nas sviju navikli da nam Srbi moraju drzati red u drzavi, ali i u kuci. Dali je to navika ili strah ja ne znam, ali znam da ove druge policajce niko ni za sta ne zarezuje. Kada se dogodio ovaj incident u Zvorniku, odmah su skocili na noge svi Srbi iz BiH i oko BiH. Oni su spremni svakoga iz gaca istresti. Ubijen Srbin policajac, to je strasno!
Nije valjda strasnije od onih slucajeva kada je ubijen Bosnjak ili Hrvat ili bilo koji gradjanin BiH. Bosnjaci i Hrvati nisu smjeli usta otvoriti osim odobravati: “Jeste, to je terorizam.” Sta je terorizam u jednoj zemlji koja ima ratne zakone u miru, a to je nama mirovni sporazum izmedju agresora i ztrve donio.
Sporazum nas toboze uvodi u demokratiju, a ima fasisticku platformu. Tim nasim nesretnim “ustavom” dodijeljeno je 76% teritorije agresorskim pomagacima, a s onih 26% upravljaju svi zajedno. Politika agresije nije osudjena, vec samo pojedini izvrsioci ratnih zlocina i genocida.
U nasem mirovnom sporazumu koji slovi za demokratski ustav nema nigdje covjeka, gradjanina kao uzroka i razloga postojanja drzave. A kako ce i biti kada ljudi nisu ni bili interes mirovnog sporazuma vec podjela plijena?! U ovoj zemlji po definiciji srpske policije sve je terorizam. I jeste jer se sve kosi sa demokratskim nacelima. Ali, kako onda da samo pojedine dogadjaje nazivamo terorizmom, ako znamo da nam je sve sto radimo u sukobu sa demokratijom. Eh to moze po ratnim zakonima, jer u ratu ko ima moc on i kroji pravila igre.
Vratimo se nasem lijepom gradjanskom ustavu RBiH. Teritoriju imamo, ravnopravno za sve gradjane RBiH. Dajmo jednaku sansu svakom zdravom i sposobnom gradjaninu, neka se ostvari. Svi smo mi ljudi sa razlicitim vidjenjima postojanja svijeta, ali sa istim fizickim i psihickim potrebama. Svi smo mi odgojeni iz iste zemlje, vode i zraka.
Razlike su nam minimalne, a potrebe identicne. Sta onda trazimo ako je tako? Trazimo i uzivamo u tome sto nekoga boli, sto je prestrasen, sto je gladan, sto je ponizan, sto je u ocaju spreman da digne ruku na sebe, ali i na druge. Ako nam je to cilj, onda imamo taj rezultat. Samo jednakopravnost ljudi moze garantirati mir, prosperitet, stabilnost, srecu svima. Ako toga nismo svjesni onda to i ne zasluzujemo.
Piše: Salih L.
Komentari
Komentara
