Smrt legendarnog fudbalera reprezentacije Portugala i igrača Benfice Eusebija, koji je umro jučer, cijelu naciju u Portugalu je duboko pogodila, javlja Anadolija.
Naime, vlasti u zemlji su proglasile tri dana žalosti, a danas je lijes Eusebija dovezen na stadion Benfice u kojoj je legendarni fudbaler igrao od 1960. do 1975. godine. Eusebijev lijes je prvo postavljen na stadion Luz odakle je prebačen u općinu Lisabon, gdje će mu biti odat posljednji ispraćaj odakle će biti prebačen na groblje Lumiar u Lisabonu gdje će biti sahranjen.
Na posljednjem ispraćaju okupile su se poznate ličnosti iz svijeta fudbala, politike, umjetnosti i ekonomije, dok je cijeli događaj prenošen uživo na državnoj televiziji RTP. Portugalci koji nisu upjeli ući na stadion ostavili su šalove Benfice, bukete cvijeća, poruke ljubavi i tuge pored statue Eusebija u blizini stadiona Luz.
Fudbalska federacija Portugala je na zgradu Federacije postavila ogroman transprent sa natpisom “Vrhunski talenti nikada ne umiru”.
Isto tako, portugalski mediji su posebnu pažnju posvetili smrti Eusebija te su se na naslovnicama poznatih medija mogli vidjeti naslovi kao što su “Besmrtan”, “Eusebio: Zbogom legendo” i “Crna pantera”.
Inače, portugalski mediji jučer su objavili vijest kako je u 72. godini života preminuo legendarni nogometaš Eusebio. Bivši nogometaš Benfice preminuo je u noći sa subote na nedjelju, oko pola četiri, od zatajenja srca.
Eusebio je stekao slavu za vrijeme Svjetskog prvenstva 1966. godine u Engleskoj, gdje je predvodio Portugal do osvajanja trećeg mjesta s čak devet postignutih pogodaka kada je bio najbolji strijelac te svjetske smotre.
Portugalac je bio poznat po svojoj munjevitoj brzini, sjajnoj tehnici i snažnom udarcu desnom nogom, te ga se smatralo jednim od najboljih napadača te generacije.
S Benficom je osvojio 11 naslova portugalskog prvaka, dok je u dva navrata osvajao Ligu prvaka, ali i tri puta gubio finale. Kao individualac je bio proglašen najboljim evropskim nogometašem 1965. godine i najboljim evropskim strijelcem 1968. i 1973.
(Anadolija/av)
Komentari
Komentara
