Prema nalazima Setha Burgessa i Samuela Bowringa s Massachusetts Institute of Technology (MIT) predstavljenim nedavno na godišnjoj konferenciji American Geophysical Uniona te u novom broju časopisa Science, glavni krivac za veliko izumiranje na prijelazu iz geološkog razdoblja perma u trijas prije 252,28 milijuna godina su brojne vulkanske erupcije koje su poplavile drevni Sibir gustom lavom.
Ova teorija nije nova, međutim, znanstvenici su sada konačno uz pomoć moćnih računalnih programa te detaljne analize i datiranja naslaga u stijenama pronašli dovoljno dokaza da mogu zaključiti svoju geološko-forenzičarsku potragu.
Erupcije u tzv. Sibirskim trapama trajale su manje od milijun godina, međutim stvorile su naslage lave zapremine od oko tri milijuna prostornih kilometara.
‘Uspjeli smo riješiti vremenski okvir sibirskih erupcija i pokazati da je izlijevanje magme prethodilo masovnom izumiranju’, rekao je Burgess.
U permu su nestali praktički svi trilobiti, 96 posto moruzgva i koralja, 59 posto školjaka, 98 posto puževa, 97 posto glavonožaca amonita itd. Bilo je to ujedno i jedino poznato veliko izumiranje kukaca koji su tada bili golemi. Više od dvije trećine kopnenih vodozemaca od kojih su neki nalikovali gmazovima, a drugi sisavcima, također je nestalo. Katastrofu su dobro podnijeli rijetki organizmi, među kojima se posebno ističu kopnene biljke. Za usporedbu udar asteroida u kojem je nestala većina dinosaura uzrokovao je izumiranje 85 posto organizama.
Razne teorije
U znanstvenim krugovima posljednjih su desetljeća razmatrane brojne teorije o uzrocima velikog izumiranja. Prema jednoj glavni krivac bile su klimatske promjene, prema drugoj udari kometa, prema trećoj raspad superkontinenta, a prema četvrtoj vulkani. Konačan odgovor bilo je teško identificirati jer datiranje tako starih stijena uglavnom nije dovoljno precizno da bi se moglo sa sigurnošću uprijeti prstom u jedan konkretan uzrok.
U svojem istraživanju Burgess i njegovi kolege upotrijebili su složenu tehniku datiranja na temelju raspada urana u olovo koja ima visoku rezoluciju. Ovom metodom testirali su vulkanske stijene iz Sibira te morske stijene iz Meishana u Kini koje su najbolje očuvani zapisi masovnog izumiranja. Analize su pokazale da su kineske stijene stare oko 251,94 milijuna godina s pogreškom od 37.000 godina. Vulkanske aktivnosti u Sibiru počele su prije nekih 252,28 milijuna godina s mogućom pogreškom od oko 11.000 godina, objasnio je Burgess. Dakle, upravo na vrijeme da uzrokuju kataklizmu.
U prilog ‘vulkanskoj teoriji’ govore i drugi dokazi. Primjerice, kemijski tragovi iz drevnih stijena pokazuju da su u vrijeme izumiranja temperature porasle za osam do 10 stupnjeva Celzijusovih. Znanstvenici pretpostavljaju da je magma na svom putu spalila velike količine ugljena, karbonata i stijena te tako u atmosferu poslala goleme količine stakleničkih plinova poput metana i CO2 te otrovnih metala. Kiše na sjevernoj polutki postale su izuzetno kisele tako da je njihov pH bio sličan kao pH limunova soka. Također postoje dokazi da su se tada promijenili odnosi u količinama ugljika i kisika.
