Ramiz Salkić, potpredsjednik bh. entiteta RS, danas je, 9. maja 2019. godine, u naselju Glogova kod Bratunca, prisustvovao obilježavanju 27. godišnjice zločina u ovom mjestu, koje je održano u okviru trinaeste po redu manifestacije „Dani sjećanja na žrtve genocida u Bratuncu“.
Zločin je počinjen 9. maja 1992. godine, kada su udruženim snagama bratunačka Teritorijalna odbrana, policija i JNA, predvođeni predsjednikom Kriznog štaba Miroslavom Deronjićem za nekoliko sati strijeljali 65 bošnjačkih civila.
Najmlađe žrtve su bili Muharem Ibišević, koji je imao 16 godina i godinu dana stariji njegov brat Mujo, dok je u svirepom zločinu ubijen i njihov otac Mustafa.
-Tužilaštva na svim nivoima prema mišljenju porodica žrtava i samih žrtava nisu odgovorila svom osnovnom zadatku, a to je kazna za zločince i pravda za žrtve.
Nažalost, do danas, veliki broj ili bolje reći velika većina počinilaca teških ratnih zločina i genocida, kreće se slobodno po Bosni i Hercegovini, regionu i cijelom svijetu. Žrtve i članovi njihovih porodica vrlo često imaju priliku sretati one za koje osnovano sumnjaju, a za neke i pouzdano znaju da su počinioci teških ratnih zločina i genocida.
Nažalost, rad Tužilaštava je takav da ne ulijeva nadu, niti povjerenje da će pravda biti dostižna za žrtve i porodice, niti da će zločinci i zločin biti kažnjeni kao pouka i poruka novim generacijama da se zločin ne isplati.
Nažalost, ionako loš rad Tužilaštva, novom predloženom državnom strategijom treba biti amnestiran činjenicom da se tzv. manje složeni predmeti ustupe nižim tužilaštvima i sudovima. Na ovaj način se želi obezbijediti kvantitet u rješavanju predmeta, ali ne kvalitet, tj. pravda za žrtve i njihove porodice, te kazna za počinioce zločina.
Porodice izražavaju nezadovoljstvo predloženom strategijom i svako onaj ko zagovara istinu i pravdu za žrtve, a kaznu za zločince, ne bi trebao da podržava usvajanje ove strategije.
Zar je ubistvo 20 osoba manje složen zločin, za kojeg bi istragu trebali voditi tužioci koji su potencijalni potomci onih koji su potencijalni počinioci tih istih zločina? Ili pak da MUP entiteta RS bude nosilac tih istražnji radnji?
Zar je moguće očekivati da ta istraga bude provedena i dokumentovana na način da počinioci zločina budu kažnjeni ili na način da dobiju sudsku legitimaciju da su nevini i slobodni, a zbog loše pripremljenog i dokumentovanog predmeta je sasvim realno očekivati.
Zar je realno očekivati da Tužilaštvo u Bijeljini rješava pitanje ratnih zločina nad Bošnjacima u Srebrenici, Vlasenici, Milićima, Bratuncu, Zvorniku, Bijeljini, ili će to samo biti put za trajnu slobodu počinioca zločina? Zar je realno očekivati da tužilaštvo u Banja Luci rješava pitanje zločina nad Bošnjacima Prijedora, Kozarca, Kotor Varoša, Banja Luke ili je to put za slobodu potencijalnih ratnih zločinaca?
Žrtve nemaju povjerenje u tužilaštva na ovom nivou, te bi bila velika nepravda prema istini i pravdi dati u nadležnost ovim tužilaštvima da tragaju za zločincima i unaprijed znati da se to neće desiti na način kako to pravda zahtijeva.
Pozivamo domaće, ali i međunarodne institucije i organizacije, da osnaže i traže brže procesuiranje ratnih zločina od strane Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine, a ne da ih amnestiraju od odgovornosti usvajanjem nove strategije i distribucijom predmeta na niža tužilaštva. Dokaz nerada je i činjenica da za ovaj zločin u Glogovoj niko nije odgovarao, niti je procesuiran od strane Suda i Tužilaštva Bosne i Hercegovine, kazao je u izjavi potpredsjednik Salkić.
Komentari
Komentara
