Mustafa Imamović iz zaseoka Hozanovići kod Busovače u Bosni i Hercegovini ima 81. godinu života i otkako se rodio skoro je uvijek žedan. On dnevno mora da popije i po 40 litara vode.
Nije baš pokretan, a njegova supruga Esma mora da ode do vode i donese je jer nemaju vode u kući. I ona mora dnevno da donese najmanhje 60 litara za njega i ostale potrebe.
“Moraš donijeti vode. On ako ne popije vode, pocrni”, rekla je baka Esma. “Kako je vrijeme prolazilo, količina vode koju sam pio, povećavala se. Najviše vode sam znao popiti ljeti kada se kosila trava. Dva sina mi nisu mogla nanijeti vode sa izvora, koji je bio daleko od mjesta koševine. Moje sinčine mi donesu kanistere po pet litara, ali ja ih na brzinu popijem. Dok se oni vrate na posao, ja ponovo ožednim i tako svaki dan”, rekao je Imamović za Avaz.
Prisjetio se ća se momačkih dana, kada je jednom otišao na vašar na Sebinje kod Kaknja, mjesto poznato po nestašici vode. Neki su zarađivali prodajući vodu koju bi donijeli u kanisterima. Kada je ožednio, Mustafa je prišao jednom dječaku, koji je prodavao vodu, dao mu nekoliko tadašnjih dinara i pitao ga koliko može dobiti vode za te dinare. Dječak je odgovorio da može za te pare koliko hoće, ali nije znao šta će ga snaći.
Nageo sam veliki kanister i kada sam ga skoro ispraznio, počeo mi je otimati kanister i govoriti da nije znao da mogu toliko vode popiti”, prisjeća se Mustafa. Vodio ga je otac i kod doktora da vide šta je problem s njim.
“To je moja suša koja traži iz mene. Doktro je izašao i rekao da ne brane što pije toliko vode i da mogu da živim s tim dugo. Eto sjećam se onih koji su mi govorili da neću dugo živjeti, a oni su svi pomrli, a ja sam još uvijek živ. Oni su pili rakiju, i ja sam malo sa njima, ali sam batalio jer sam vidio da nije zdravo,” rekao je Mustafa.
(nezavisne)