Kazne koje je izrekao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) treba da promijene svijest naroda koji žive na ovim prostorima, rekao je danas na sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 u Sarajevu uvodničar, profesor Džemal Sokolović.
Krajem djelovanja Haškog tribunala propustili smo šansu da nam bude bolje i ono što nam je to tijelo ponudilo nismo iskoristili, rekao je profesor Džemal Sokolović.
“Može li biti gore, može li onima koji su počinili zločine ili u čije je ime počinjen zločin doživjeti nešto gore od toga? Mogu li žrtve doživjeti nešto gore? Mogu, nažalost, jer smo upravo s krajem djelovanja Međunarodnog krivičnog suda u Hagu propustili šansu da nam bude bolje. Može nam biti gore zato što od zločina koji je počinjen, može biti i neki novi, čak i manji zločin, ali on je ipak gori od onog koji je počinjen. Žrtva može doživjeti nešto gore ukoliko ne smogne snagu za oprost. Nažalost, ono što nam je ponudio Sud u Hagu nismo iskoristili”, istakao je Sokolović.
Današnja, redovna sesija Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99 bila je posvećena temi pod nazivom “Haške presude: I do nas je…”.
Prema riječima Sokolovića, Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, koji se zatvara krajem godine, ponudio je pretpostavke koje nisu iskorištene.
“Ne samo predstavnici političkih tvorevina, i državnih i paradržavnih, da su uzvratili na apsolutno neadekvatan način, nego su optužili međunarodni sud za loše postupanje i za ono što ustvari apsolutno međunarodno pravo nije ni pomenulo, a to je odgovornost, odnosno krivica naroda”, upozorio je Sokolović.
Tvrdi da su i oni koji su bili protiv kazni Suda u Hagu, ali i oni koji su se slagali s kaznama u posljednjih nekoliko dana dokazivali da te kazne nisu bile usmjerene narodima.
“Štaviše, toj atmosferi je doprinio i sam Međunarodni sud u Hagu, pa je gotovo pokajnički dokazivao da oni svojim presudama i kaznama nisu ciljali na narode ovog područja. Zašto dokazivati nešto što je jasno samo po sebi? Jasno je da to nisu bile kazne usmjerene na narod, ali postoji pored pravne krivice i politička odgovornost i očito je da su te kazne bile usmjerene na političke aktere događanja u Bosni i Hercegovini i širem regionu”, rekao je uvodničar na sesiji Džemal Sokolović.
Kako je naglasio, sve kazne koje je izrekao Međunarodni sud u Hagu moraju probuditi svijest svih naroda koji žive na ovim prostorima.
“Treba da promijene svijest naroda. ‘Naroda’ kažem u jednini. Umjesto priznavanja kazni, mi imamo negiranje ili eufemiziranje kazne. Umjesto izvinjenja za te kazne, umjesto osjećaja krivice, mi imamo odricanje od te krivice. To su stvari koje omogućavaju oprost. Na drugoj strani, na strani žrtve, nećemo moći očekivati oprost, nego umjesto toga žrtvi će se dogoditi nešto mnogo gore, a to je mržnja. Osjećam da u ovoj zemlji postoji osjećaj straha, a najviše čega se bojim je upravo strah, jer je strah izvor agresivnosti. Ne bih volio da žrtva, ma ko da ta žrtva bila, uzvrati istom mjerom – osvetom. Volio bih da umjesto toga stvorimo uslove da oni koji su doživjeli strašne gubitke u porodici, svom narodu, imovini smognu snage za oprost”, zaključio je Sokolović.
Podsjećamo, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu izrekao je nedavno dvije posljednje presude u svom ukupnom postojanju.
Riječ je o prvostepenoj presudi ratnom komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću, koji je zbog genocida i drugih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini osuđen na doživotnu kaznu zatvora.
Druga odluka Haškog tribunala, konačna presuda bivšim političkim, vojnim i policijskim zvaničnicima samoproglašene Herceg-Bosne u predmetu Prlić i drugi proizvela je više bure u bosanskohercegovačkoj i regionalnoj javnosti, posebno u Hrvatskoj. U konačnoj presudi u predmetu Prlić i drugi Žalbeno vijeće je zaključilo da je sukob između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije Republike Bosne i Hercegovine bio međunarodnog, odnosno međudržavnog karaktera, podrazumijevajući učestvovanje Republike Hrvatske u tom sukobu. Žalbeno vijeće u predmetu Prlić i drugi zaključilo je i to da su pravosnažno osuđeni bili dio udruženog zločinačkog poduhvata koji je uključivao, uime državnog vrha Hrvatske, i tadašnjeg predsjednika Franju Tuđmana.
BHRT