Ugovor od 4.654.000 maraka, rok 150 dana, uređaj u potpunosti kompatibilan s prvim. Iza tog potpisa stoji godina u kojoj je u UKC Tuzla ušlo više opreme nego što je ova zemlja navikla da vidi u javnoj ustanovi. Kad je jedna javna kuća u ovom kantonu zadnji put bila vijest, a da nije bila afera?
Ova zemlja ima jedan pouzdan mehanizam: sve što je zajedničko propada, a sve što je nečije raste. Čovjek se već navikao da vijest iz javne ustanove znači ili aferu ili štrajk, pa kad mu stigne vijest koja u taj obrazac ne staje, prvo je pročita dvaput.
Univerzitetski klinički centar Tuzla je 28. augusta 2026. potpisao ugovor o nabavci, isporuci, montaži i puštanju u rad drugog linearnog akceleratora, vrijedan 4.654.000 KM bez PDV-a, s rokom od 150 dana i s uređajem koji je u potpunosti kompatibilan s onim koji već radi — a to znači da drugi aparat dolazi dok prvi još radi, a ne poslije kvara, kad je kasno i kako su nas navikli da se radi u ovoj drzavi.
Prvi je bio spas, drugi je sigurnost
Od februara 2023. do aprila 2025. tuzlanska radioterapija nije radila, preko 1.400 pacijenata je moralo na put u druge centre, svaki radni dan, sedmicama, s bolešću koja ne čeka autobus, a onda je, po ugovoru od 8.499.008 KM koji je u cijelosti platila Vlada Tuzlanskog kantona i s rokom isporuke od 180 dana, 8. aprila 2025. novi aparat pušten u rad. U roku!
Ali kad jedini aparat stane, stane i liječenje. Zračenje je serija koja traje sedmicama, i svaki kvar, svaki redovni servis, svaka kalibracija na jedinom uređaju znači prekinut protokol, a u onkologiji prekinut protokol nije odgođen termin nego rizik po ishod. S dva uređaja iste vrste pacijent se prebacuje s jednog na drugi bez novog planiranja (ko je 2023. čekao termin u tuđem gradu, zna koliko to vrijedi, op.a.).
Je li to luksuz? Nije, to je minimum koji ozbiljni centri podrazumijevaju, i koji Tuzla sada dostiže. Klinika koja prima pacijente iz cijele Federacije, pa i povratnike iz drugog entiteta, prestaje biti taoc jedne mašine.
Šta je za pacijenta drugi aparat? Da mu niko više ne može reći: „Pokvario se, dođite za mjesec dana.”
Spisak od dvanaest mjeseci koji niko nije sabrao
Da je akcelerator jedini, i to bi bilo dosta, ali nije jedini, pa evo šta je u ovu kuću ušlo za zadnjih godinu dana, samo ono što ima broj i datum.
Septembar 2025: patohistološka oprema vrijedna oko pola miliona maraka, i sistem za optičku verifikaciju zračenja, prvi takav u Bosni i Hercegovini. Oktobar 2025: digitalni mamograf, oko milion. Iz programa za 2025. godinu, teškog 26.184.600 KM: magnetna rezonanca od 3 Tesle (blizu 5,8 miliona), angio sala (preko 3,7 miliona), C-lukovi (preko milion), a izvještaj o utrošku Vlada TK je prihvatila 7. aprila 2026. Februar 2026: završena prva faza obnove porodilišta, s novom rađaonom. Mart 2026: novi program od 26.259.888 KM za ovu godinu, i ambulanta za terapiju bola koja je do augusta primila 310 ljudi. Juni 2026: ugovor za PET/CT od 9,2 miliona maraka. Koliko je bolnica samo u 2025. platila tuđim ustanovama da bi oko 480 pacijenata dobilo taj nalaz vani? Preko 1,1 milion. Uz to reanimobil od 200.000 KM i molekularno-genetski sistem za dijagnostiku malignih oboljenja. Septembar 2026: tri solarne elektrane od preko 530 kilovata, 650.000 KM iz vlastitih sredstava (na račun za struju koji prelazi 100.000 maraka mjesečno, pa se računica vrati za četiri-pet godina).
I ljudi: u 2025. dodijeljeno 59 specijalizacija, u maju 2026. primljena druga grupa od 29 mladih ljekara. Aparat bez ljekara ne liječi, a ljekar bez aparata pakuje kofer. Ovdje se, očito, mislilo na oboje.
Vlada TK je od 127,3 miliona maraka uloženih u UKC od 2006. do danas 92,6 miliona — 72,7 posto — uložila u zadnje četiri godine, sve provjerljivo kroz budžet. Spisak iznad je oprema koja stoji u zgradi.
Ko je ovo platio? ‘Opet Tuzla’.
Ono najkrupnije s ovog spiska — oba akceleratora, magnetnu rezonancu, angio salu, PET/CT — platio je kantonalni budžet; drugi akcelerator je stavka Programa investicionog ulaganja za 2026. koji finansira Vlada Tuzlanskog kantona. Dakle, novac poreskih obveznika kantona koji, uzgred, liječi i ljude koji u njemu ne plaćaju ni doprinose ni poreze – i koji u ovom Kantonu nije kao u ostatku drzave pojela kurupcija. Ko ih prima kad je federalni novac za povratnike presušio još u augustu? Opet Tuzla. I nikome u Tuzli nije palo na pamet da ih zbog toga vrati s vrata.
Znamo šta će reći dežurni kritičari: potpis nije mašina. Tačno. Ali prvi ugovor je imao rok od 180 dana i uređaj je proradio u roku, a ovaj ima 150 i potpisala ga je ista kuća. Reći će i: hvalite vlast pred izbore. Ugovor s brojem, iznosom i rokom ne zna kad su izbori. Isto mjerilo vrijedi i kad rok istekne.
Pa ko je zaslužan što je aparat naručen prije nego što je prvi stao? Ko je zaslužan što bolnica sama proizvodi struju na svom krovu? Ko je zaslužan što će račun od 1,1 milion maraka za tuđe nalaze uskoro ostati u prošlosti? Ljudi koji vode tu kuću, i kanton koji ih nije ostavio same. Traži se rezultat.
Jer u zemlji u kojoj dobro prolaze samo povlašteni, ovo je rijedak slučaj da dobro prođe običan čovjek: pacijent iz Tuzle, iz Živinica, iz Kalesije, iz Brčkog, iz Zvornika — svako ko će za sto pedeset dana ući u salu u kojoj ga čekaju dva aparata umjesto jednog.
U zemlji u kojoj sve što je zajedničko propada, jedna zajednička kuća raste. Ne čudom, nego ugovorom, rokom i računom koji je plaćen. Za sto pedeset dana u Tuzli će raditi dva aparata za zračenje. Sve ostalo je buka ožalošćenih – bivših dušebrižnika.
Izvor: Istrazivacki tim Bosnia Press