Proteklih nekoliko mjeseci redakcija „Vijesti u 7“ Hayat TV-a radila je obimno istraživanje o stvarnom broju službenih automobila u Bosni i Hercegovini. Javni i jedinstveni registar s podacima o službenim vozilima ne postoji. Zato smo išli korak po korak. Iako smo i sami predvidjeli kako je riječ o stotinama automobila, ipak smo bili iznenađeni.
Radi se o hiljadama skupih četverotočkaša koje su, za udobnu vožnju političara, skupo platili poreski obveznici Bosne i Hercegovine. Analizirajući podatke ustanovili smo da nema pravila, zakonskih ili podzakonskih akata koje vlasti na istovjetnim administrativnim nivoima ograničavaju na maksimalan broj automobila kojima mogu raspolagati.
Mada svi kantoni ili općine u njima imaju jednake službe i gotovo jednaku organizacijsku kapacitiranost, broj službenih automobila kojima raspolažu je različit. Ni veličina općine ni broj stanovnika u njoj nisu faktori koji utječu na trošenje javnih sredstava po ovom osnovu.
Krenimo redom. Od državnog nivoa.
Na voznom parku institucija na Trgu Bosne i Hercegovine mogle bi pozavidjeti i mnogo veće i razvijene države. Uposlenici, rukovodioci 74 institucije, koliko ih je na najvišem nivou vlasti, voze se u čak 266 službenih automobila. Samo Vijeće ministara i njegov Generalni sekretarijat raspolažu sa 7 skupocjenih auta. Među njima je i „Phaeton 55“, procijenjene vrijednosti 134.000 maraka. Mogli biste pomisliti kako je sedam automobila ipak nedovoljno jer Vijeće ministara ima devet ministarstava.
Pogriješili biste. Jer i zasebno sva ministarstva imaju svoje vozne parkove i na njima po 8 automobila. Izuzeci su Ministarstvo odbrane, koje ima 22 vozila, i Ministarstvo vanjskih poslova, šest. Zanimljivo je i da dva službena vozila ima i Komisija za koncesije BiH, iako de facto ne radi ništa, jer su nadležnosti za koncesije na entitetskim nivoima, o čemu je ranije izvještavano u „Vijestima u 7“.
Na linku ispod (Saznaj više) možete pogledati tabelu sa svim državnim institucijama i brojem, te vrstom službenih automobila s kojima raspolažu.
Ali nisu to sva vozila državnih funkcionera. Na 266 treba dodati i 13 automobila kojima raspolaže Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Parlamentarci se drže one da ako se ne zna šta je dobro, treba pitati šta je skupo. Njihova dva „najstarija“ vozila proizvedena su 2010. godine, pet ih je iz 2012. godine, a u saobraćajnim dozvolama četiriju vozila upisana godina proizvodnje je 2015. Vozni park PSBiH vrijedi gotovo pola miliona maraka.
Parlamentarna skupština BiH 13 automobila
Prosječna vrijednost 37.792,72 KM
A sve ovo je samo vrh ledenog brijega. Prije nekoliko godina državni revizori pronašli su da, zapravo, 70-ak državnih institucija, bolje rečeno uposleni u njima, imaju 3.549 automobila vrijednih više od 25 miliona maraka. Njihovo godišnje održavanje građane košta dodatnih 18,5 miliona maraka. Kako su revizori tada napisali, ekonomičnost je strana u državnim institucijama.
SVAKO IMA SVOJU DRŽAVU I U NJOJ VOZNI PARK
Posebnu analizu zaslužuju kantonalni i općinski nivoi. Njihovi uposlenici voze se u hiljadama automobila koje su platili, koje registriraju, održavaju i u koja gorivo sipaju, uglavnom, siromašni građani. U mnogim kantonima i općinama u Federaciji BiH život građana je težak, zdravstvo je oboljelo, socijalna davanja nedostatna, nezaposleni gube i ono malo nade da će ikada zarađivati plaću, obrazovni sistem je loš, mladi traže kartu za odlazak tamo gdje će ih više cijeniti i poštovati… Odgovornima za sve to se „voza“.
U Tuzlanskom kantonu u 145 automobila, ne računajući 208 vozila koja koristi MUP (MUP TK je u 2015. godini kupio 33 nova putnička vozila i 4 kombija). Vlada Kantona ima „samo“ 43 vozila. Gradska uprava „Grada štrajkova“, Tuzla, ima 26 vozila. Tri su im, kako su nam kazali, pokvarena, pa planiraju nabaviti dva nova. Nova vozila ne planiraju nabavljati u općini Gradačac – 13, od kojih jedno pripada civilnoj zaštiti, njima su sasvim dovoljna.
Zanimljivo je da Gračanica, koja ima gotovo 7.000 stanovnika više od Gradačca, ima samo jedno vozilo. Preostala 4, koja su u općinskom vlasništvu, koristi Civilna zaštita. Slična priča je i sa Srebrenikom, više stanovnika nego u općini Gradačac, a 4 vozila manje. Imaju ukupno 9, ali 6 koristi Civilna zaštita. Teško je zaključiti šta je „općinarima“ mjera za optimalan broj vozila. Općina Čelić, naprimjer, ima 12.000 stanovnika i dva vozila i kažu da to zadovoljava njihove potrebe. S druge strane, općina Kladanj, s hiljadu stanovnika više, ima i auto više, ali kažu to im nije dovoljno pa planiraju da od novca građana kupe još jedno.
Interesantan je i odnos broja stanovnika i vozila u općinama Banovići i Živinice. Razlika u broju stanovnika je gotovo 40.000, ali i jedni i drugi imaju po sedam vozila. U tabeli u dodatku i sami možete pogledati broj stanovnika i službenih vozila po općinama Tuzlanskog kantona.
Kanton – Broj stanovnika /// Broj automobila
TK – 477.278 /// 251
Stvar sa zaključivanjem i pronalaskom logične ili zakonske veze između veličine nekog područja i broja službenih vozila tek se istinski komplicira poređenjem pokazatelja po kantonima. Primjer TK-SBK. Ako su tačni podaci koje su nam kantonalne službe dostavile SBK, u svom bogatom voznom parku raspolaže s 203 vozila, 118 ih pripada tamošnjem Ministarstvu unutrašnjih poslova.
I u Srednjobosanskom kantonu neproporcionalnost između broja stanovnika i broja službenih automobila je očigledna. Busovača, naprimjer, s više od 18.000 stanovnika ima 2 službena vozila, a Donji Vakuf, iako manja općina, ima 5 službenih vozila. Pet službenih četverotočkaša ima i grad s dva imena Gornji Vakuf/Uskoplje.
Manje stanovnika, ali više automobila ima Kiseljak. S druge strane, veće općine s manje automobila od nabrojanih jesu Jajce i Vitez. Treba spomenuti, po dobrom, i općinu Dobretići. Ova općina ima samo jedno službeno vozilo, a s obzirom na to da ima tek 2.000 stanovnika, to i ne čudi. Ali Dobretići u vlasništvu imaju i dva kombija – kupili su ih i koriste se za prijevoz djece do škole.
Ipak, više je nesrazmjera i nepravde. Očiti su i kada se porede općine po kantonima. Općine u SBK-u u prosjeku raspolažu s manje službenih vozila od onih iz TK. Rezultat je 102 naspram 46. Značajnu razliku u ovom poređenju pravi i grad Tuzla, koji sam raspolaže s 26 vozila. S druge strane, najveća općina Srednjobosanskog kantona, Travnik, ima „svega“ 7.
Mjesto – Broj stanovnika /// Broj vozila
SBK – 273.149 /// 203
Ali Tuzla nije grad ili općina s najviše službenih automobila. Ima ih i s mnogo, mnogo više. Uskoro u „Vijestima u 7“ i na portalu www.hayat.ba i podaci za ostale općine, kantone i entitete.
