Druge večeri 14. TeKaTe Festa u Tuzli nastupio zagrebački EXIT sa predstavom „ Njuške“ C. J. Johnsona u režiji Matka Raguža
VESELO – TUŽNE PRIČE O PSIMA I LJUDIMA
„ Njuške „ : C. J. Johnson Režija : Matko Raguž Igraju : Enes Vejzović, Filip Križan i Janko Rakoš Produkcija : Teatar EXIT Zagreb Hrvatska
https://www.youtube.com/watch?v=30kjVQ_T54A
„ Moj cilj u životu je biti jednako dobar koliko moj pas misli da jesam. „ Tom nimalo bezazlenom opaskom „ oca psihoanalize“ Sigmunda Freuda, a što je uopće u psihoanalizi bezazleno mada sve izgleda tako jednostavno i samo po sebi razumljivo, otvara se predstava „ Njuške“ prema tekstu C. J. Johnsona a u režiji Matka Raguža i izvedbi zagrebačkog kazališta EXIT. Mješavina je to mnogih žanrova i modela kazališne igre – svemu tu ima mjesta, od „ humora, tragedije, oštrine, nježnosti i romantike „ – kako se navodi u pratećem letku predstave, sve do romantičnih zapleta, velikih ljubavi, ljubomornih scena, avanturističkih pothvata, komičnih situacija pa i krvoločnih prizora, sve je, dakle tu, ispričano kroz vizuru vjernog pratioca i prijatelja čovjekova – psa. Matko Raguž i njegova glumačka ekipa : Enes Vejzović, Filip Križan i Janko Rakoš, pokretom, plesom, glasom, mimikom, gestom i grimasom vode nas kroz devedeset minuta ove čas radosne, čas tužne, čas sjetne i bolne, čas lepršave i komične pozorišne basne. Jer što je drugo ova predstava no, u mnogim segmentima vrlo uspješan, pokušaj da se očima, njuškom i dušom, prije svega, psa, sagleda život čovjeka, njegov položaj i mjesto u svijetu u kojem živi, da se nešto ispriča o njegovoj intimi i nutrini, o svemu onome što on sam osjeća i kroz što prolazi tokom odrastanja, adolescencije, puberteta, zrelog doba i neumitne starosti – znači da se kroz formu basne, ali kazališnim jezikom i sredstvima, dočara jedan svijet koji živi odmah tu, nasuprot nas ili paralelno sa nama, koji mislimo da razumijemo a tako često griješimo, kao uostalom i u sagledavanju vlastita života.
„ Njuške „ su, ujedno, portret našeg svijeta u malom – bilo kroz urbane ili ruralne zgode junaka ove kazališne storije: a to su, ne zaboravimo, u prvom redu psi ali, naravno, i njihovi gospodari i gazde, to je lepeza petnaest psećih karaktera i likova, od sićušne čiuvave do impozantnih njemačkih ovčara i nakostriješenih rotvajlera, od gizdavog afganistanskog hrta do gordih retrivera, umiljatih biglova, vrijednih u upornih hrvatskih ovčara, histeričnih jack russela i engleskih hrtova do bul terijera punih sebe i ponosnih mješanaca sa dna pseće ljestvice u njihovu, psećem, društvu i okruženju. Predstava nas suočava sa psihologijom psa, njegovim poimanjem doba i vremena u kojem se nalazi, vrijednostima u njegovom, jedinom, psećem životu, oslikava nam njegovu bezuvjetnu odanost i privrženost gazdi i vlasniku, ljubav koju prema njemu gaje makar ga vodi i u smrt – i, dakako, time nam ocrtava i naše vlastito poimanje svijeta i života u kojem su mnoge od tih cijenjenih i vrijednih vrednota i vrlina gotovo iščezle i mogu se pronaći i osjetiti još samo u psećem društvu.
Filip Križan upravo je neodoljiv kao zaigrani i „ neurozni „ jack russel ili zecom opsesivno progonjen engleski hrt, Janko Rakoš sigurno donosi i ulazi pod kožu – krzno svojih pit – bulova, rotvajlera ili hrvatskih ovčara, Enes Vejzović neopisivo je šarmantan kao zaljubljeni mješanac koji će, skrhan bolom zbog gubitka kujice koja pogiba pod kotačima jurećeg kamiona zavapiti tako ljudski : „ Jebem ti život – i rakiju ! „ – čitav ljudski i pasji život prolijeće kroz tih sat i pol igre u kojoj se, sa puno strasti i empatije govori o psima a misli se zapravo na ljude.
/ mladen bićanić /
aktuelno.ba