Evropa je u 18. stoljeću bila prepuna romantičnih priča, legendi i misterija, ali jedna je bila jedinstvena – legenda o Grofu Saint Germainu, koji je došao niotkud, bez prošlosti i bez imena, i postao ugledna ličnost u francuskom dvoru. S vremena na vrijeme se pojavljivao širom Evrope, zatim opet nestajao, ostavljajući iza sebe samo glasine i priče: Grof je bio besmrtan, imao je eliksir života, bio je Rozenkrojcer (član ezoterično-mističnog društva), špijun, Slobodni zidar (Mason), inkognito kralj…
Uprkos tome što je živio u vrijeme kada su razni događaji i ljudi bili već dobro dokumenovani, život Grofa Saint Germaina i dalje ostaje misterija. Njegovo pravo porijeklo se nikada nije saznalo, a dok jedni tvrde da je umro, drugi i dalje vjeruju da je besmrtan, a neki čak da ga viđaju i dan danas.
Ko je bio Grof Saint Germain?
Priča o Grofu Saint Germainu započinje u Londonu, kada se prvi put spominje 1745. godine u jednom pismu koje je Horace Walpole uputio Horace Mannu. U ovom pismu se navodi kako je misteriozni čovjek već dvije godine u zatočeništvu, a zatim se opisuje kao neko ko posjeduje mnogo vrijednih stvari, neko ko nema imena, ko nikada nije bio sa ženom… “On pjeva, predivno svira na violini, sklada, lud je i nije baš pametan. Njega zovu Talijan, Španjolac, Poljak, svećenik, plemić…”
Nakon toga, Grof je optužen za špijunažu, ali je zbog nedostatka bilo kakvih dokaza i pušten. U Londonu je ostao još neko vrijeme, gdje je nastavio skladati i svirati.
Otprilike godinu dana nakon što je pušten na slobodu, Grof Saint Germain je nestao – a zatim se 12 godina poslije pojavio na francuskom dvoru u Versaillesu gdje je poklonio državi ‘izvrsne tkanine’. U Francuskoj se zadržao samo dvije godine (1758 – 1760) – ali je za to kratko vrijeme privukao mnogo pažnje. Zajedno sa svojim jednako zagonetnim sobarom Rogerom je obilazio salone, a ljudi su opisivali razgovore s njim kao duhovite, ekstravagantne i utemeljene na izvanrednom poznavanju istorije. Nikada nije viđen kako jede u javnosti, redovno je ‘trošio’ svoje dijamante, a tvrdio je da je star nekoliko stoljeća. Tečno je govorio više jezika, te odlično svirao violinu i čembalo.
Grof je bio izuzetno bogat. Sa sobom je uvijek nosio torbe pune dragulja i nikada nije tražio novac za neku uslugu. Niko ne može reći sa sigurnošću gdje je stekao to bogatstvo, pa su tako i nastale razne priče: jedni su tvrdili da je on zapravo osnivač Slobodnih zidara (Masona), drugi da je povezan sa mističnim društvom Rozenkrojcera, a treći da je usavršio neke okultne prakse, uključujući alhemiju i učenja kabale. To je dovelo mnoge ljude da povjeruju da je možda naučio kako da stvori stvarni, funkcionalni Kamen mudraca i tako stekao sav novac i mladost. Oko Grofa kruže brojne legende, a jedna od njih tvrdi da je on zapravo Lutajući Židov (Židov kojega je Isus Krist prokleo da luta svijetom do Drugog dolaska).
Dok neki zapisi navode da je Grof Saint Germain umro 1784. godine, drugi opet navode da je to nemoguće, jer je radio kao izaslanik za francuske slobodne zidare godinu dana kasnije.
Iako ne možemo tačno odrediti njegovu dob i porijeklo, sam Grof je navodno rekao princu Karlu da je on sin Franje Rakoczy-ja II, princ od Transilvanije, te rekao da ima 88 godina. Ako je to istina, on je u Versailles stigao u 67. godini života, kada je tvrdio da ima 45. Međutim, čak ni ovaj podatak nije pouzdan, jer se vjeruje da je sam Karl ili pogrešno prenio Grofove riječi, ili ih izmislio.
Ipak, sa određenom sigurnošću možemo identificirati Grofov ‘eliksir života’. To je bio čaj od bazge, komorače i biljke senna alexandrina – sve to pomiješano sa vinom. Iako je Grof tvrdio da živi već nekoliko stoljeća, i nije krio recept svog eliksira, nikako vam ne preporučujemo da pijete isti… jer je ova kombinacija zapravo jako snažan laksativ, a slične kombinacije se i danas mogu pronaći na tržištu.
(pixelizam.com)