Vjerovatno ne postoji u Tuzli niko ko je bio pripadnik Armije RBiH a da ne poznaje Mirzu Fonzu Ahmića, u ratu za slobodu Tuzle i Bosne i Hercegovine prekaljenog i neustrašivog borca a u miru velikog humanitarca i opet borca za prava boračke populacije, posebno one koja živi u teškim uslovima za stanovanje i sl.
Nikada nije bio vijećnik Gradskog vijeća, a u proteklih 15- ak godina punio je naslovnice novina, portala i TV stanica svojim humanim akcijama dogradnje i adaptacije kuća za svoje saborce, brigom o njihovom liječenju, zaposlenju…
Ima Fonzo svoj posao i kombi i uvijek kada zatreba sa tim istim kombijem natovari i vozi građevinski materijal za svoje saborce koji vape za uslovima stanovanja dostojnim čovjeka i svih ovih proteklih godina nikada se nije od toga umorio.
Ovaj plemeniti čovjek o sebi i svojim djelima ne govori, takav je ali ja koji sam svih ovih godina išao za njim kako bi to fotografisao i napravio priču s ciljem da kako i sam Fonzo reče motiviramo i druge da pomognu, imam potrebu ovo pisati.
Nedavno sam ga upitao zašto baš na listi Tuzlanske alternative koju predvodi Mensur Alić, vlasnik Menproma i šta je razlog njegove kandidature za Gradsko vijeće, Fonzo u svom stilu mi reče:
„Mensur Alić je neko ko me nikada nije odbio kada smo radili i pravili i sanirali kuće boraca, uvijek je bio tu da se uključi u takve akcije a ja sam u njemu prepoznao sebe. Pa taj čovjek je dao više novca iz vlastitog džepa za pomoć borcima nego li neki budžeti općina. Zato sam izabrao taj put a ako me borci moji podrže ja sam siguran vijećnik a onda mogu još puno puno više pomoći upravo njima, jer mene najviše boli što i danas ima mojih saboraca koji žive u ekstremno lošim uvjetima i smatram da kao vijećnik mogu više nego svih ovih godina do sada“.
Kako god shvatili ovaj tekst on nije ni marketinški ni plaćeni već iz srca i duše, jer zbog ovog čovjeka vrijedi izaći na izbore. Tuzlanska alternativa, Mirza Ahmić na broju 4. borci Tuzle su na velikom moralnom ispitu!?
R.T.