U našu redakciju stiglo je jedno jako dirljivo i zanimljivo pismo našeg čitaoca iz Tuzle koje prenosimo u cjelosti…
Plačem brate, plačem i ne prestajem..
Moram ovo sa nekim podijeliti, moram jer hoću da puknem od tuge. Ne znam kako početi i gdje stati ali na samom početku molim sve patriote ove zemlje, sve ljude, građane, omladinu djecu da ne nasijedaju na svaku provokaciju, na svaku obavijest na faceboku, da svi sjedemo i malo razmislimo, sad imamo priliku, dobili smo je, nismo je imali od rata pa do neki dan.
Zapalili smo puno, možda i previše, nema veze, drugačije nije moglo i dosta je paljenja, nasilja, straha, dosta brate strepnje za djecu, za školu za sutra, dosta…
Ima puno onih koji nas huškaju kažu još, samo pali, ali oni sjede negdje daleko i putem interneta nam dijele savjete šta da radimo, kao da ne znamo, kao da smo mi željni nečije milosti, lažnih saosjećanaja i savjeta.
Ima ova zemlja pameti za izvoza, bila je skrivena ali sad je na sceni, nadam se, da uzme stvar u svoje ruke, i svako ko voli ovu svetinju što nam u nasljeđe ostaviše oni koji je od četničije i silnika odbraniše, treba štiti i čuvati mir, dostojanstvo i nastaviti se boriti za svoja prava imajući na umu da tom svojom borbom čini dobro i sebi i komšiji i svojoj domovini.
Sjedim sa svojim babom, već starim dedom koji kaže „Sine moj metni tamo u taj internet da se ja odričem ovih 5 % povišice penzije za zgrade koje su popaljene da se naprave ljepše i nove, i da ima nas puno koji ovako mislimo, dosta mi je kaže i 315 maraka, može meni i neni bit, ali zamoli da se više ništa ne ruši i da ovi što su sad trenutno na vlasti sami odu, jer šta god kažu ne vrijedi“, eto ja ispuni emanet babe pa i ovo njegovo metnu na internet.
Želim još reći da je moj babo zajedno samnom i još tri moja brata branio ovu zemlju devedesetih, pa zbog toga ponajviše brate plačem šta sve onda odbranismo da se ne sruši i kako smo bili složni, a sad se k`o nešto ne volimo i ne podnosimo i ne vjerujemo jedni drugima.
Plačem brate za svima onima koji u ratu pogidoše i za onima koji mi na rukama umiraše, jer oni život nisu dali za ovo što imamo nego za pravdu, pravičnost za svoju domovinu i njeno ljepše sutra, koje je ako Bog da na vidiku.
Ova naša domovina bez dvojbe treba nove ljude za neko novo vrijeme za neko bolje sutra, jer ovako više nije moglo, a ovi što pokušavaju profitirati na ovim našim belajima koje ćemo mi svakako riješiti poručujem „Dalje od svetinje što se Bosna i Hercegovina zove“.
I ko god da joj pokuša nauditi neka zna da sam mu na putu, jer ja volim ovu zemlju i ovaj narod, pa i ovu našu borbu za ljepše sutra.
R.T
AKTUELNO.BA