Šetajući gradom zapazih nesvakidašnji prizor. Čovjek sa kesama u rukama prolazi kraj mene, priča sa golubovima a ja pogledah u nebo, a za njim u zraku leti ogromno jato golubova. Da budem iskren, na prvu pomislih kako se radi o čovjeku koji ima baš problema u životu, jer nije rijetkost sresti takve ljude na ulicama grada. Ali pogledah opet u nebo a za njim leti ogromno jato golubova. Ide prema Sonom trgu a i ja odlučih za njima. Iz svojih kesa je vadio pšenicu i kukuruz, počeo bacati po trgu, a na zemlju slijeće veliko jato golubova.
Popričah s njim a on mi reče:
„Ja sam Enver Selimović, demobilisani sam borac i živim od 200 maraka socijale na Paša Bunaru. Pokušao sam izvršiti i samoubistvo nakon čega sam dugo bio u komi, ali eto Bog mi je dao snagu da nađem smiraj.
Svaki dan sa Paša Bunara dođem pješke ovdje na tuzlanske trgove kako bih nahranio razne ptice. Nakon toga odem u džamiju i tamo mi bude lijepo. Ponekad mi ljudi daju nešto novca i to mi bude dovoljno i za mene i za hranu za ptice. Jedan mi je hadžija iz Stoca uplatio Umru i počastio me da vidim sveta mjesta. Hranim i mačke i pse kada se kote posebno, jer nisu životinje krive ni za šta, ljudi su čudni. Evo sad ćete vidjeti kada krenem odavde sve ove ptice me prate“- priča nam Enver.
I vidjeh. pa pogledajte i vi…
R.T.