Aktivnost krpelja traži povoljnu temperaturu i vlažnost, stoga imaju naglašenu sezonsku aktivnost. Sezona njihove najveće brojnosti je u proljeće i rano ljeto od aprila , ali mogu se naći i u ranu jesen, ovisno o klimatskim okolišnim uslovima, kazala je doktorica Amerlina Mehičić, spec. epidemiolog i ujedno Načelnica HES-a u tuzlanskom zdravlju.
Najrasprostranjeniji je i na čovjeka se najčešće prihvaća tzv. šumski krpelj.
Rizična kategorija izložena krpeljima su ljudi koji profesionalno ili rekreativno borave učestalo u prirodi na područjima gdje postoje prirodna žarišta krpelja (šumari, šumski radnici, vojnici te planinari, lovci, izletnici, turisti itd.).
Srećom, samo je određen broj krpelja zaražen uzročnicima zaraznih bolesti.
Pojavljivanje bolesti koje prenose krpelji (najčešće Lyme borelioza i krpeljni meningoencefalitis, rjeđe tularemija) ovisno je o prirodnom staništu s pogodnim uslovima za razmnožavanje krpelja, pa se pojavljuju samo na nekim endemičnim područjima. Nalaze se na listovima i granama grmova, niskog rastinja (do visine 1 m), u šikarama i sl. Prema tome, boravak u prirodi, posebno među niskim rastinjem, povezan je s rizikom od mogućeg kontakta s krpeljima.
Govorilo se o bolestima kao što je Lajmska bolest i meningocefalitisu. Lajmska bolest se liječi antibioticima, što je izuzetno važno radi sprječavanja kasnijeg stadija bolesti s mogućim kasnim posljedicama, u kojem mogu nastati artritis (upala zglobova), miokarditis (upala srčanog mišića), meningitis i /ili neuritis (upala živaca). Kod druge tačnije Virus krpeljnog meningoencefalitisa prenose zaraženi krpelji u mnogim zemljama Europe i Azije. To je endemična bolest u Češkoj, koja ima najveći broj oboljelih godišnje, Austriji, Sloveniji, Mađarskoj, Njemačkoj, Švicarskoj. U Hrvatskoj se pojavljuje uglavnom u sjevernim krajevima. Specifičnog lijeka nema. Na raspolaganju je hospitalizacija i primjena simptomatskih lijekova (protuupalni lijekovi, kortikosteroidi). Krpelja se treba paziti i nije bezazlen kao i držati se uputa posebice kada se nalazite u prirodi moglo se čuti ovom prilikom.
Preporučene mjere lične zaštite su:
1. Obući prikladnu odjeću i obuću za boravak u prirodi (dugi rukavi , nogavice uvučene u čarape, zatvorene cipele). Izbjegavati odjeću tamnih boja (na kojoj se krpelj teže uočava) i materijale poput vune, flanela, jer se na njih krpelji lakše zakače.
2. Hodati obilježenim stazama, izbjegavati provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganje odjevnih predmeta na grmlje i tlo.
3. Primjeniti repelente (sredstva koja odbijaju krpelje) na gole i izloženije dijelove tijela, te eventualno na odjeću. (koristiti ih prema uputi proizvođača – provjeriti uputstva o proizvodu!).
4. Pregledati svakih dva do tri sata tokom boravka i nakon povratka iz prirode ima li na koži ili odjeći krpelja kako bi ga što prije odstranili. Za to obično ima dovoljno vremena jer krpelj, nakon što dospije na domaćina, dosta dugo (i nekoliko sati) “šeta” tražeći pogodno mjesto za ubod.
Pri povratku iz prirode presvući odjeću i pažljivo pregledati cijelo tijelo (uz pomoć ogledala ili druge osobe radi pregleda neuočljivih dijelova tijela). Posebno pretražiti dijelove tijela s nježnijom kožom (iza uha, zatiljak, vrat, prepone, dojke, pazuhe, područje iza koljena, pupak…).
Kod djece će se često naći na glavi – to je zbog toga što je dijete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše pokupi krpelja glavom, odnosno gornjim dijelom tijela.
5. Tuširati se po povratku iz prirode.
6. Ako se uoči krpelj treba ga što prije ukloniti s kože.
Naravno svjesnost i refresh informacija stalno treba biti kod zdravstvenih profesionalaca ali i prosvjećenost i edukacija stanovništa o svemu rečenom bitna su karika u lancu saznavanja kako i na koji način izbjeći “nepriliku” zvanu krpelj, kazala je doktorica Mehičić.
Uopšteno o ulozi i organizaciji Službe za higijensko epidemiološku zdravstvenu zaštitu, govorio je diplomirani sanitarni inženjer Damir Milkunić, glavni ing. HES-a.
On je u kratkom obraćanju kroz prezentaciju objasnio rad, načine i bistovanje odjeljenja u službi kao i glavne segmente svakodnevnih aktivnosti koje se obavljaju. Svakako da se iz kompleksnosti djelokruga rada ove službe može kazati da je ona stub javnog zdravlja. Bez njenog djelovanja ne bi bilo moguće pravovremeno detektovati i reagovati na zdravstvene prijetnje. Prevencija je ključ zdravog društva, dok je HES upravo ta kakrika koja djeluje prije nego što dođe do bolesti, zaključio je na kraju svog izlaganja Milkunić.
Ured za odnose s javnošću
aktuelno.ba