Piše: Osman Halilović
Kompleksno je pitanje diskriminacije učenika bošnjačke nacionalnosti u školskom sistemu u entitetu RS. Ne svodi se ovaj gorući problem samo na onemogućavanje imenovanja maternjeg jezika kao bosanskog. Kada se uzme u obzir sam sadržaj nastavnih planova i programa u školstvu manjeg bh entiteta, pogotovo kada je u pitanju tzv. nacionalna grupa predmeta, razotkriva se dublja dimenzija ovog problema. Nastavni planovi i programi su, u skladu sa načinom na koji vladajuće garniture u entitetu razumjevaju i sam prostor RS, konstruisani kao ekskluzivno srpski. Taj ekskluzivitet nastavnih sadržaja, kao i neprihvatljiv način obrade niza nastavnih jedinica koji podrazumijeva isključivost pa i latentni šovinistički pristup, problem je sa kojima se roditelji i djeca bošnjačke nacionalnosti godinama nose. Ako tome pridodamo apsolutnu onemogućenost zapošljavanja nastavnika bošnjačke nacionalnosti, izuzevši područne škole koje pohađaju isključivo bošnjačka djeca, ovaj problem nam se pokazuje u svojoj punoj prirodi aparthejda i isključivosti. Borba za prava Bošnjaka u bh entitetu RS, koja su im zagarantovana Ustavom BiH, Deklaracijom UN o ljudskim pravima, Konvencijom UNICEFA o obrazovanju, traje već dugi niz godina u čemu je značajnu ulogu imao reisul-ulema Husein-ef. Kavazović.
U nekim područnim školama na području Srebrenice i Zvornika, na osnovu sporazuma sa Ministarstvom prosvjete i kulture RS iz 2013., učenici bošnjačke nacionalnosti uče po nastavnom planu i programu Tuzlanskog kantona u okviru razredne nastava. Nakon što pređu na predmetnu nastavu nastavljaju učiti po planu i programu RS. Međutim, i u ovim školama nikada nije riješen problem prava na imenovanje maternjeg jezika. U knjižice učenika i u matične knjige na prostoru cijelog entiteta upisuje se sintagma ”jezik bošnjačkog naroda”.
Područna osnovna škola u Liplju kod Zvornika nalazi se ovih dana u fokusu medijskog interesovanja zbog bojkota nastave od strane roditelja i učenika bošnjačke nacionalnosti izazvane onemogućavanjem da se u školske matične knjige upisuje naziv jezika – bosanski. Područnu školu u Liplju pohađa 12 učenika, a problem se tiče i ostalih oko 750 učenika bošnjačke nacionalnosti koji pohađaju nastavu u osnovnim školama na području Grada Zvornika. Treba napomenuti da se iz razgovora sa roditeljima iz ostalih škola i područnih odjeljenja da zaključiti kako pravo na imenovanje jezika jeste urgentni problem, s tim da većina roditelja smatra da su određeni sadržaji nastavnih programa, koji su uvredljivi i neprimjereni, predstavljaju dublji i sistemski problem obrazovanja u RS.
Analizom sadržaja nastavnih planova i programa, kao i udžbenika historije i književnosti, na području RS detaljno se u svojim naučnim radovima bavio dr. Mensur Husić, a na nizu tribina pod nazivom ”Diskriminacija Bošnjaka u entitetu Republika srpska” i prof. Adem Mehmedović iz Srebrenice, prof. Osman Halilović iz Zvornika i Fahrudin Sinanović iz Kalesije. Ove analize su na konkretnim primjerima deskribirale diskriminirajuću prirodu nastavnih sadržaja, kao i sveobuhvatnu frekventnost veoma uvredljivih i šovinističkih sadržaja za bošnjačke učenike kojih na području entiteta, prema internim podacima Pedagoškog zavoda RS, ima 6500.
Prilikom nedavne posjete člana predsjedništva BiH g. Željka Komšića područnoj školi u Liplju na skupu podrške inicijativi za pravo na imenovanje jezika bili su prisutni i predstavnici roditelja iz Kamenice, Drinjače, Kula Grada, Snagova, Orahovca i Križevića gdje razrednu nastavu pohađa više od 300 učenika bošnjačke nacionalnosti, a ukupno njih oko 750 je upisano u sva odjeljenja devetogodišnjeg obrazovanja.
Tom prilikom je iskazana spremnost i ostalih roditelja Bošnjaka sa područja Zvornika da se priključe borbi za ostvarenje prava na imenovanje jezika bez prekidanja nastave. Jedan od prijedloga je bio i taj da se organizuju redovni protesti na sedmičnom nivou, da se nastavi proces javnog zagovaranja i razgovora sa predstavnicima ministarstva prosvjete i kulture RS, OHR i OSCA, kao i apeliranja na predstavnike Bošnjaka na višim nivoima državne vlasti da ovo pitanje označe kao prioritet političke akcije.
Naša Mejra, majka devetogodišnje Nejle koja pohađa 4. razred osnovne škole u Liplju, je hrabra i vrijedna žena. Ona i druge majke i očevi su pokrenuli jednu veliku i dugu borbu. Digli su glas u ime svih nas iz svoga srca. Srca koje osjeća bit vlastitog narodnog bića, čiji je jezik najvažniji dio. Ali, tu borbu neće moći dovršiti sami.
aktuelno.ba
Komentari
Komentara
