Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović je danas na komemoraciji ubijenim Srebreničanima u julu 1995. godine rekao kako pravda mora biti dosegnuta, jer bez nje nema pomirenja i preduslova za praštanje i izgradnju povjerenja.
Izetbegović je na početku govora izrazio zahvalnost Organizacionom odboru koji je omogućio održavanje današnje komemoracije. On je rekao da odaje priznanje njihovoj predanosti u traganju za istinom i očuvanju osnovnih ljudskih vrijednosti, nerijetko u uslovima otvorene netrpeljivosti prema njihovom radu.
-Najdublje izraze zahvalnosti upućujem onima koji su najviše pogođeni genocidom počinjenim u Srebrenici. Bez njihove hrabrosti ništa se ne bi moglo postići – rekao je Izetbegović.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH je rekao da je teško na mjestu tolike boli i patnje pronaći riječi kojima bi izrazio ono što osjeća još iz vremena kada je po prvi puta prošao između bijelih nišana ovdje u Srebrenici.
-Šta kazati majkama, suprugama i djeci onih koji su svojim životima otkupili ovo mjesto i državu koju mi danas imamo? Bol, tuga i patnja onih koji su nadživjeli svoje namilije pokopane na ovom mjestu takvi su, da bi najbolje bilo samo šutjeti. Jedini glas dostojan njihovog mira je glas molitve, iskrene dove upućene pred njihove duše – rekao je Izetbegović.
On je rekao da se danas mole i za dječaka Avdiju kojem je bilo četrnaest i starca Mustafu kojem je bilo sedamdeset i sedam. Izetbegović je rekao da su ubijeni samo zbog imena, vjere i naroda kojem su rođenjem pripadali.
-Hiljade takvih već leže ovdje. Barem još hiljadu pokušavamo naći. Jer tijela ubijenih skrivana su po jamama, zatrpavana bagerima, razasuta su po brdima i šumama u namjeri da zločin bude potpun, i da iza žrtve ne ostane ništa – rekao je Izetbegović.
On je kazao da je dvadeset i jednu godine poslije užasne agresije na BiH, koja je ovjerena genocidom u Srebrenici, riješen više nego ikada, da traži zadovoljenje pravde i istine za svakog ubijenog Srebreničana.
-Da li smo na putu ostvarivanja te pravde? Da li smo na putu ostvarivanja pravde za žrtve i njihove porodice u Bosni i Hercegovini? Moramo dosegnuti pravdu jer bez nje nema pomirenja i preduslova za praštanje i izgradnju povjerenja. Duše će se smiriti, a oči žrtava će se zatvoriti kada se ostvari pravda, ili se neće zatvoriti nikada – izjavio je Izetbegović i dodao:
-Tek onda, kada bez i najmanje rezerve stvari postavimo na njihovo mjesto, tek onda kada uklonimo i najmanju sumnju o tome – ko je stajao na pravoj, a ko na pogrešnoj strani istorije, riješit ćemo se i podjela i opterećenosti prošlošću. To je naš dug prema svima kojima danas odajemo počast, prema svakome ubijenome, ali i prema cjelokupnoj zajednici u borbi protiv fašizma bilo gdje u svijetu. I to je naposljetku naš dug prema onima koji dolaze. Istina je potrebna i prošlosti i sadašnjosti, ali je najpotrebnija budućnosti – rekao je Izetbegović.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH je rekao da bi zauvijek ostao u prošlosti, zločin se mora susresti sa svojom kaznom, a žrtve s pravdom i satisfakcijom.
– S pravom se pitamo da li mi na ovim prostorima jedni drugima predstavljamo blagodat budućnosti ili prokletstvo prošlosti. Odgovor je u našoj spremnosti da iz istorije izvučemo pouke i da te pouke pretvorimo u viziju mirotvorstva, razumijevanja i tolerancije. Mi smo naučili bolnu lekciju, i naša je dužnost da upozorimo: san o uništenju drugih uvijek se završava porazom i samodestrukcijom. Politike koje su krajem prošlog vijeka vidjele rješenje u podjelama i razdvajanju, u sili i nasilju, u isključivanju drugoga, u širenju straha i nepravde, politike koje su na kraju i dovele do Vukovara i Srebrenice, moraju biti napuštene – jednom i zauvijek – rekao je Izetbegović.
Izetbegović je rekao da se danas sjećaju strahota prošlosti, ali se zavjetuju da ih prošlost neće paralisati.
-Današnja komemoracija na kojoj smo se okupili se tiče budućnosti: budućnosti naše djece i države Bosne i Hercegovine. Svi smo preživjeli neke tragedije. I uprkos razdirućem bolu, naša je obaveza prema onima koji nisu preživjeli da nastavimo ovu zemlju činiti boljom. Niko se nije rodio s mržnjom prema drugom čovjeku zbog boje njegove kože, porijekla ili religije. Ljudi se, nažalost, uče da mrze. Neka se oni koji negiraju i prešućuju genocid u Srebrenici zamisle nad učinjenim i pomire s najtamnijom mrljom u svojoj istoriji. Jedno moraju znati: Prihvatanje i priznavanje istine prvi je korak ka pomirenju. Tu leži i počinje svaka misao o suživotu. Bez obzira na to koliko neugodna može biti, jedino što će na kraju ostati upamćeno je istina. I samo istina, izrečena i prihvaćena, može učiniti da budućnost bude oslobođena užasne hipoteke iz prošlosti – rekao je Izetbegović.
On je rekao da se ono što je bilo ne može promijeniti, može se samo pamtiti i mora biti zapamćeno.
-Ali, budućnost možemo mijenjati: budućnost ove zemlje i novih generacija kojima svi dugujemo odgovornost, mir i viziju prosperiteta. Zlo se ne može izbrisati, ali ga možemo pobijediti dobrom. Dužni smo tu pobjedu onima koji leže. Dužni smo čuvati sjećanje, braniti istinu, jačati i graditi zajednicu iz koje su otrgnuti, jer samo tako sačuvaćemo od zaborava njihov život i njihovu žrtvu. Ovo polje nišana u Potočarima, i novi redovi tabuta u njemu nisu samo spomen na tugu i bol. Oni su i amanet za žive, svjedočanstvo borbe koju nam valja nastaviti i dovršiti. Zato nećemo posustati, nećemo se umoriti, i nećemo dozvoliti da laž, nepravda i zlo nadjačaju. Suprostavićemo im se tako što ćemo umjesto podjela graditi zajedništvo, umjesto mržnje širiti ljubav, umjesto smrti birati život. Čuvaćemo istinu i tražiti pravdu, u ime prošlosti koju ne možemo promjeniti, i budućnosti koju moramo izgraditi. To je budućnost koju želimo vidjeti u Srebrenici – poručio je Izetbegović.