Javna ustanova Centar za obrazovanje i vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora Tuzla, koju pohađa 22 učenika, prihvata sve različitosti djece koja zbog oštećenog sluha ili problema sa govorom žive u tišini.
Defektolozi i nastavnici Centra, predvođeni direktoricom Amrom Imširagić, ulažu velike napore kako bi pomoću različitih metoda ublažavanja ili korigovanja poteškoća, odgovorili svim izazovima.
Imširagić je u razgovoru za Fenu kazala da se u Centru bave obrazovanjem i rehabilitacijom djece oštećenog sluha u koju ubrajaju gluhe i nagluhe, te da u prvi plan stavljaju djecu i njihove roditelje.
Naglasila je da u Centru imaju predškolsko odjeljenje, zatim odjeljenje razredne nastave od prvog do četvrtog razreda te odjeljenje predmetne nastave od petog do devetog razreda.
Pored obrazovanja, dodala je, veliku pažnju posvećuju i rehabilitaciji učenika, te svaki učenik dolazi na tretman svaki dan u trajanju od 20 minuta, gdje sa stručnom osobom radi na poboljšanju sluha i govora.
Imširagić je naglasila da su od Ministarstva obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona dobili odobrenje za realizaciju programa Posebnog edukacijsko-rehabilitacijskog postupka (PERP) namijenjenog djeci u inkluzivnom procesu koja nemaju pomoć defektologa, a pripadaju skupini oštećenog sluha.
– Naši stručnjaci, koji su doktori nauka i univerzitetski profesori, u okviru PERP-a pomažu gluhoj i nagluhoj djeci iz redovnih škola pri učenju – kazala je.
Imširagić je istakla da rehabilitator vrši opservaciju svakog od tih učenika, jer svako dijete oštećenog sluha je priča za sebe.
– Nakon završene opservacije, djeci daju tačan termin koliko puta treba da dođe na rehabilitaciju slušanja i govora. Pored toga, imamo i tretman senzore integracije koji djeca zaista vole – kazala je Imširagić.
Govoreći o inkluzivnom obrazovanju u TK, Imširagić je kazala da se aktivno bavila naučno-istraživačkim radom o toj temi te je izrazila nezadovoljstvo stanjem.
– Inkluzija je samo slovo na papiru. Dijete oštećenog sluha, nakon što završi osnovno obrazovanje u Centru, odlazi u redovne škole gdje nema uposlenih defektologa i asistenta u nastavi. Takva djeca su prinuđena da se brinu sama za sebe – naglasila je.
Imširagić je također problematizirala udžbenike za djecu oštećenog sluha, što smatra krucijalnim pitanjem, jer ta djeca usvajaju znanja na drugačiji način, kroz znakovni jezik, očitavanjem govora sa lica i usana te jednoručnom i dvoručnom abecedom, ali da u redovnoj nastavi profesori nisu educirani o tome.
Istakla je da imaju i pedagoške standarde u TK gdje redovne osnovne škole moraju imati tri učenika oštećenog sluha da bi dobili pomoć defektologa.
– To nije humana inkluzija po mjeri djece oštećenog sluha – naglasila je Imširagić te dodala da društvo u BiH ne prihvata različitosti i da svi trebaju raditi na rušenju predrasuda prema djeci sa poteškoćama u razvoju.
Također je naglasila da je Centar naučna baza Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli te da u njega dolaze studenti koji vrše metodičku praksu i izvode časove.
Defektolog – surdoaudiolog Jasmina Jovanović-Mešković, koja vodi PERP, istakla je da u okviru tog projekta, učenici iz redovnih škola dolaze u Centar na rehabilitaciju, jer imaju probleme sa sluhom.
– Inkluzivni timovi iz redovitih škola detektuju probleme i utvrde tačan program rada prema kojoj će djeca dolaziti u naš Centar, nakon čega im mi pružamo podršku u rehabilitaciji slušanja i govora, jer redovite škole nemaju kabinete za tu podršku – pojasnila je.
Jovanović-Mešković je istakla da Centar pruža podršku i učenicima koji ne mogu usvojiti nastavni plan i program redovitih škola iz predmeta koje pohađaju te da i u tom segmentu na raspolaganju imaju pomoć njihovih stručnjaka.
Defektolog – surdoaudiolog Emina Numanović Senyuz zadužena za program senzorne integracije, kazala je da je to dio posebnih edukacijsko-rehabilitacijskih postupaka koji se provode u Centru u okviru redovnog nastavnog plana i programa za djecu oštećenog sluha, ali i za djecu sa kombinovanim smetnjama težeg stepena.
– Sva djeca iz Centra su prošla procjenu senzorne integracije, koji se sastoji iz ‘base line’. To je snimak djeteta u igri od 45 minuta kako bi analizirali ponašanje djece. Uz dodatne razgovore s roditeljima, pravimo procjenu i utvrdimo da li kod djeteta postoje poteškoće u senzornoj integraciji ili ne – istakla je.
Ukoliko smetnje postoje, dodala je Numanović-Senyuz, započinju sa tretmanom.
Naglasila je da se rad uvijek odvija kroz igru, budući da je i kabinet opremljen kao igraona, s ciljem da djeca i ne osjete da se na njima vrše određene korekcije.
– Djeca nam vrlo rado dolaze, sami određuju aktivnosti koje žele, a mi ih usmjeravamo u cilju ublažavanja ili korigovnja poteškoća koje postoje – pojasnila je.
Centar obrazuje, odgaja i provodi rehabilitaciju učenika s oštećenjima sluha i govora, sa ugrađenim kohlearnim implantatom, te sa kombinovanim smetnjama uz upotrebu savremenih metoda rada i elektroakustičke opreme s područja Tuzlanskog kantona.
Pored nastave i rehabilitacije, djeca učestvuju u velikom broju sekcija, kao što je pantomima, ručni radovi, ritmička, recitatorska, dramska, likovna, sportska i mnoge druge sekcije.
Fena