U Domu kulture u Brčkom danas je upriličena komemoracija koju su povodom smrti Bekima Sejranovića organizirali BZK Preporod u Bosni i Hercegovini i BZK Preporod Brčko distrikta BiH.
Komemoracija je organizirana u skladu sa mjerama Kriznog štab Brčko distrikta BiH, a za sve one koji nisu mogli prisustvovati komemoraciji organiziran je video prijenos.
Komemorativni skup je počeo izvođenjem kompozicije Adagio Tomasa Albinonija koju je izvela Jasmina Šehanović, magistrica klavira.
Prisutnima se najprije obratio predsjednik BZK Preporod Brčko Edin Jašarević koji je podsjetio na činjenicu da je brčanski Preporod imao uspješnu saradnju sa Bekimom Sejranovićem, te da je podsjećanje na njegov lik i djelo trajna obaveza koju Brčko ima.
Počasni predsjednik BZK Preporod Brčko Ćazim Suljević je kazao da će pamtiti Bekima, prije svega, kao posebno senzibilnu i preosjetljivu osobu, što u našem vremenu nije vrlina nego mahana, a to je zato što nismo učeni da je preosjetljivost klica božanskog u čovjeku, da je osjećanje psihičkog bola najbolji dio nas.
– Brčko u svojoj povijesti nije imalo boljeg književnika od Bekima. Rado i često je dolazio u Brčko, šetao ulicama grada tiho, skromno i nenametljivo. Svoje brčansko porijeklo je isticao u svakoj prilici i afirmisao ga ne trežeći i ne očekujući ništa zauzvrat- naglasio je Suljević.
O saradnji sa Bekimom Sejranovićem govorila je urednica izdavačke kuće Buybook iz Sarajeva Ida Hamidović. Ona je naglasila da je Bekim pisao književnost onakvu kakav je bio njegov život te da su osim njegovog majstorskog pisanja, najmanje tri stvari posebno važne kada se govori o Bekimu, a to je odnos prema prijateljima, tačnije prema cjeloživotnim prijateljstvima, obrazovanje, kako opšte tako i znanje o književnosti kojim se nije razmetao, imiskrenost.
U ime BZK Preporod u Bosni i Hercegovini govorio je njegov predsjednik prof.dr.Sanjin Kodrić. Profesor Kodrić je kazao da je Bekim Sejranović i u životu i u književnosti bio lice i glas upravo tipičnog čovjeka našeg doba.
– Otuda je njegova književnost u suštini književnost praznine i nedostajanja, lutanja i traženja, književnost nespokoja i nemogućnosti pronalaženja. To je književnost – baš kao što mu je bio i sam život – rasutog identiteta, identitetskih krhotina, krhotina od kojih je nekako nastojao, u toj identitetskoj razbijenosti, sakupiti i okupiti svoje suštinski žuđeno ja. Književnost stalnog nepripadanja i stranstvovanja, i duboke, tragične potrebe za pripadanjem. I, naravno, književnost sjećanja, jer samo u sjećanju bilo je one punoće života koje nije bilo u životnoj stvarnosti. I tad se na poseban način kod Bekima javlja i njegovo rodno, a daleko Brčko- kazao je Kodrić.
Bekim Sejranović rođen je 1972. u Brčkom, a od 1985. godine je živio u Rijeci, gdje je završio pomorsku školu, a zatim i kroatistiku. Od 1993.godine živi u Norveškoj . U Oslu je na Historijsko-filozofskom fakultetu magistrirao južnoslavensku književnost.
Sejranović je radio je kao sudski tumač i književni prevodilac, predavao je norveški za strance, pisao i objavljivao prozu.
Autor je knjige kratkih priča „Fasung“, romana „Nigdje, niotkuda“, „Ljepši kraj“, „Sandale“, „Tvoj sin Huckleberry Finn“ i „Dnevnik jednog nomada“.
Mnogi smatraju da je jedan od najčitanijih i najtalentiranijih bosanskohercegovačkih pisaca.
Za roman “Nigdje, niotkuda” Sejranović je 2009. godine dobio Nagradu Meša Selimović koja se dodeljuje za najbolji roman objavljen na područje Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Njegovi romani i kratke priče prevođeni su na više stranih jezika.
aktuelno.ba / Fena