U proteklih devet mjeseci, prema nezvaničnim podacima kroz Tuzlu je prošlo na stotine migranata. Većina njih je utočište do odlaska u kamp u Sarajevo ili negdje drugo, budući da im Tuzla posluži samo kao prolazna zona, potražila pod otvorenim nebom. O ovim ljudima, koji su u većini slučajeva povrijeđeni, gladni, smrznuti, a nekada i pretučeni, osim četvorice volontera i građana Tuzle, ne brine ama baš niko.
„Evo sad ću vam pokazat. Ovo je i pokretna kuhinja i apoteka i pekara i butik i sve. Znači mi smo odlučili da nijedan čovjek, nijedna izbjeglica koja dođe u Tuzlu ne ostane gladna“, priča volonter Senad Pirić.
U Tuzlu migranti najčešće dolaze iz susjednih općina RS-a. Nikada se precizno ne zna vrijeme njihovog dolaska na autobusku stanicu, ali se zna da se nekolicina Tuzlaka uz pomoć nekoliko privrednih subjekata i izdvajajući vlastita novčana sredstva pobrine da ovi ljudi, koji nekada i pješice pređu na stotine kilometara ne ostanu gladni i nezbrinuti. Ljudi koji se pobrinu za njih svjedoče i potresnim scenama.
„Sam prizor kada dođete na autobusku stanicu na minus šest dok snijeg pada i vidite ženu u sedmom mjesecu trudnoće sa drugim malim djetetom da sjede na vjetrometini gladni, promrzli, tanko obučeni ne možete ne ragovati.“, kaže Edis Mešanović, volonter.
„Devet mjeseci je prošlo. Još uvijek niti jedna institucija, nijedna nevladina organizacija, izuzev Oaze nam nije pomogla. Ne mogu reći da nisu obavješteni, jer ne postoji nijedna državna niti bilo koja druga institucija kojoj se nisam ja ali i ostali volonteri i volenterke obraćali“, rekao je volonter Nihad Suljić.
Sistem je u ovom slučaju izgleda u potpunosti zakazao. Problem je rješiv, samo treba pronaći način. Veliku solidarnost i pomoć migrantima pokazali su isključivo građani Tuzle, ali i drugih općina Tuzlanskog kantona koji sa volonterima brinu da ovi ljudi imaju topao napitak, hranu, odjeću, ali i lijepu riječ koja je u ovakvim životnim situacijama itekako potrebna.
federalna.ba
Komentari
Komentara
