Prevaranti masovno narod šalju u Francusku uzimajući im velike sume novca

Problem koji je u proteklim godinama bio stalno aktuelan u Bosni i Hercegovini, a pogotovo u povratničkim podrinjskim općinama ovih dana eskalira. Samo, sa područja općine Zvornik iz okoline Jusića u proteklim sedmicama otišlo je nekoliko porodica u Francusku.

Ovi ljudi zbog nezaposlenosti i neimaštine su izmanipulisani. Odnosno, razni prevaranti im obećavaju dobijanje azila u Francuskoj (i drugim zapadno evropskim zemljama ), a jadni ljudi tim prevarantima plaćaju velike sume novca.

Mi znamo da narod nema puno para, pa do novca dođe tako što proda krave i ovce od kojih živi, ili digne kredit, a neko mu iz rodbine bude žirant i sl.

Nakon odlaska u Francusku slijedi prijava za azil, koju će nakon određenog perioda odbiti državni organi Francuske jer po pravilima Evropske unije građani BiH ne mogu dobiti azil u zemljama EU.

Slijedi boravak u imigracionim centrima, koji su često neuslovni, naši ljudi su po Francuskoj spavali u šatorskim naseljima, često bez higijenskih uslova, a potom je slijedio težak povratak u BiH.

Nakon dobijanja odbijenice, naši ljudi se vraćaju svojim kućama, sa oko 5000 € manje u džepu, a potom moraju vraćati kredit, ili nemaju više krava, traktora, ovaca ili nečeg drugog što su prodali.

Dragi Podrinjci, ne nasjedajte na lažna obećanja o boljem životu, sva priča je prevara da vam uzmu novac.

Evo jedne ispovijesti Podrinjca koju je dao Oslobođenju:

“Poniženja u Francuskoj”

Zajedno sa suprugom i dvoje maloljetne djece, Enes Mehmedović iz Zvornika odlučio je prije nekoliko mjeseci otputovati u Francusku u nadi da će dobiti azil, te započeti bolji život u ovoj zemlji.

No, osim što nije dobio azil, Mehmedović, ali i drugi građani naše zemlje, suočavaju su se sa mnogobrojnim problemima. Ovaj Zvorničanin je odlučio progovoriti o patnjama kroz koje prolaze desetine porodica iz Bosne i Hercegovine koje su stigle u Francusku u nadi da će dobiti azil.

“Trenutna situacija za azilante u Francuskoj je grozna. Uslovi u kojima se živi također su grozni. To azilanti neće ili ne smiju javno da iznesu. Bosanci koji trenutno dolaze moraju sedam dana da spavaju u parku Perrache, najpoznatijem dijelu Lyona, jer nemaju smještaj. Dok im se ne nađe smještaj, spavaju na travi po kiši”, govori na početku razgovora Mehmedović.
On je tokom agresije i etničkog čišćenja Podrinja iz Zvornika protjeran 1992. Od tada živi u tuzlanskom naselju Simin Han. Težak život, glad i neimaština prije nekoliko mjesecu su ga natjerali da ode u Lyon.

“Ovdje ima pedesetak porodica iz naše zemlje, mahom iz Kalesija, Zvornika i Sapne. Također, ima ljudi iz Srbije i Albanije. Ja sam ovdje već četiri mjeseca i koliko znam azil još niko nije dobio. Svaki dan dolaze nove porodice. Ja svima poručujem da ne dolaze”, kazao je Mehmedović i objasnio zašto:

“Imamo krov nad glavom, ali su hoteli puni žohara i miševa. Po hranu idemo kao i 1993. godine u Tuzli, samo što niko ne puca po nama. Redovi su dugi stotine metara, a sa kanticom u ruci čekamo u redu i po sat. Guramo se u redu za mrkvu i kus-kus u restoranu Vojska spasa. Tako ga zovemo na bosanskom.””

(RTV Slon/Oslobođenje/Aktuelno)

Komentari

Komentara