Osmanska tolerancija – neponovljiv fenomen u svjetskoj historiji

Osmanska tolerancija, uprkos brojnim poku┼íajima falsificiranja, ostala je neponovljiv primjer u ukupnoj svjetskoj historiji, jedan je od zaklju─Źaka do kojih je do┼íao mr. Senad Hasanagi─ç, koji za Anadolu Agnecy isti─Źe kako ova tema nije uop─çe sistematski nau─Źno obra─Ĺena u novije vrijeme, te kako su ga te ─Źinjenice motivirale da napi┼íe posebnu nau─Źnu studiju pod istim nazivom.

Hasanagi─ç je knjigu najprije promovirao u Edirnama, na Trakijskom univerzitetu, nakon ─Źega se nada da ─çe imati priliku o njoj govoriti i u Bosni i Hercegovini. Posebno zadovoljstvo ─Źini mu ─Źinjenica da je u ovaj grad prvi put do┼íao kao bosanski izbjeglica 1993. godine, a nakon devetnaest godina je imao ─Źast govoriti o toleranciji na Univerzitetu koji ima 38.000 studenata iz skoro svih zemalja svijeta.

– Predrasude o Osmanlijama su zlonamjerne

Hasanagi─ç u razgovoru za Anadolu Agnecy isti─Źe kako je i bosanska vi┼íestoljetna tolerancija odnjegovana u okviru Osmanske Carevine, a njeni utjecaji, zahvaljuju─çi islamskom svjetonazoru, jo┼í uvijek su dominantna odrednica Bo┼ínjaka. Hasanagi─ç smatra da se u novijoj historiografiji kontinuirano nastojalo umanjiti utjecaj te tolerancije zbog politi─Źkih planova velikih sila i teritorijalnih aspiracija malih dr┼żava.

“Ako mjerimo ┼íirinu i dubinu prava u periodu od pet stolje─ça osmanske vlasti, historija nije zabilje┼żila sli─Źnu pojavu. ┼ápanski histori─Źar Miguel smatra da dana┼ínja Evropa takav stepen tolerancije mo┼że samo sanjati”, isti─Źe Hasanagi─ç i podsje─ça da ni dana┼ínja Evropa u tom pogledu nije mnogo uznapredovala.

Kao neospornu historijsku ─Źinjenicu, on napominje da su se svi predstavnici naroda i etni─Źkih skupina obra─çali sultanu na svom jeziku, ┼íto je danas u modernoj Evropi nezamislivo. U prilog toj tvrdnji nagla┼íava kako su pet stotina godina svi narodi u okviru Osmanskog carstva mogli osnivati i svoje ┼íkole, po svojim nastavnim programima i sa svojim nastavnim kadrom, njegovati svoju kulturu i ispovijedati svoju vjeru.

“Ta prava garantirana su svim narodima, ne voljom suverena ve─ç pravnom su┼ítinom osmanske vlasti, dok je Ahdnama bosanskim franjevcima samo slijed doga─Ĺaja. Ahdnamu nisu dobili samo bosanski franjevci ve─ç i druge vjerske skupine u drugim krajevima osmanskog kulturnog i civilizacijskog kruga. Pet stotina godina Osmanlije su vladali razvijenim evropskim narodima, koji su i ranije imali svoja carstva i kraljevstva. Dio tog ─Źuda, odnosno glavni razlog te vrste dugovje─Źnosti je razvijena tolerancija”, smatra Hasanagi─ç.

Stereotipe i predrasude prema Osmanlijama, a s tim i prema Turcima, Hasanagi─ç odbija kao nau─Źno neutemeljene.

– Duh osmanske tolerancije nad┼żivio je Osmansko Carstvo

“Tako ─çe to potrajati sve dok ne prevlada nau─Źna svijest. Jer, naprosto ─çe morati odgovoriti kako su to uspjeli sa─Źuvati svoju kulturu, jezik i vjeru nakon pet stotina godina vladavine”, nagla┼íava Hasanagi─ç.

Odgovor na ovo pitanje prona┼íao je u utjecaju islamskog u─Źenja koje se po─Źelo ┼íiriti zahvaljuju─çi Medinskoj povelji, jednom od najranijih historijskih pisanih akata tolerancije i me─Ĺureligijskog razumijevanja.

Prema Hasanagi─çu, pored vjerskog imperativa na stepen tolerancije utjecala je i osmanska kultura. Kao neponovljive primjere s nagla┼íenim utjecajem osmanske tolerancije navodi doga─Ĺaj kada je 3000 sarajevskih muslimana stalo u za┼ítitu Jevreja protiv bosanskog pa┼íe koji je bio sklon nasilju.

Ne pori─Źe da nije bilo zloupotrebe polo┼żaja ali smatra kako je stepen tih zloupotreba bio kudikamo manji od dana┼ínjeg stepena korupcije. U prilog tome, Hasanagi─ç navodi podatak kako su mnogi visoki funkcionari na polo┼żajima ostajali sasvim kratko, ┼íto dovoljno argumentirano govori o odnosu sultana prema narodu, odnosno da je narod imao razloga nadati se pravdi. A pravda, prema Hasanagi─çu, je bila osnovni ideal osmanskih vladara.

Osmanski duh, nagla┼íava Hasanagi─ç, prema drugom i druga─Źijem nastavio se njegovati i u moderno doba, jer, kako ka┼że, samo su tragovi razli─Źitih kultura i religija jo┼í uvijek vidljivi u sredinama s dominantnim muslimanskim stanovni┼ítvom.

Prema njegovom istra┼żivanju, nakon pada Osmanskog Carstva, Istanbul je, unutar gradskih zidina, imao 37 crkava, a sada ih ima 77.

“To je povezano naslje─Ĺe odnosa prema bogomoljama drugih i druga─Źijih. Nije prekinut ni u vrijeme Kemala Ataturka, pa ni kasnije. Osmanska Carevina je posigurno bila naprednija od dana┼ínje demokratije, jer je danas sasvim mogu─çe da u ┼ávicarskoj narod, demokratskim putem, izglasa i zabrani podizanje minareta, ┼íto je bilo nezamislivo pod sultanovom vladavinom da se jednoj vjerskoj zajednici dozvoli gradnja vjerskog objekta bez njegovog najprepoznatljivijeg simbola”, argumentirao je Hasanagi─ç.

(AA)

Komentari

Komentara