Osmanska tolerancija, uprkos brojnim pokuÅ¡ajima falsificiranja, ostala je neponovljiv primjer u ukupnoj svjetskoj historiji, jedan je od zakljuÄaka do kojih je doÅ¡ao mr. Senad Hasanagić, koji za Anadolu Agnecy istiÄe kako ova tema nije uopće sistematski nauÄno obraÄ‘ena u novije vrijeme, te kako su ga te Äinjenice motivirale da napiÅ¡e posebnu nauÄnu studiju pod istim nazivom.
Hasanagić je knjigu najprije promovirao u Edirnama, na Trakijskom univerzitetu, nakon Äega se nada da će imati priliku o njoj govoriti i u Bosni i Hercegovini. Posebno zadovoljstvo Äini mu Äinjenica da je u ovaj grad prvi put doÅ¡ao kao bosanski izbjeglica 1993. godine, a nakon devetnaest godina je imao Äast govoriti o toleranciji na Univerzitetu koji ima 38.000 studenata iz skoro svih zemalja svijeta.
– Predrasude o Osmanlijama su zlonamjerne
Hasanagić u razgovoru za Anadolu Agnecy istiÄe kako je i bosanska viÅ¡estoljetna tolerancija odnjegovana u okviru Osmanske Carevine, a njeni utjecaji, zahvaljujući islamskom svjetonazoru, joÅ¡ uvijek su dominantna odrednica BoÅ¡njaka. Hasanagić smatra da se u novijoj historiografiji kontinuirano nastojalo umanjiti utjecaj te tolerancije zbog politiÄkih planova velikih sila i teritorijalnih aspiracija malih država.
“Ako mjerimo Å¡irinu i dubinu prava u periodu od pet stoljeća osmanske vlasti, historija nije zabilježila sliÄnu pojavu. Å panski historiÄar Miguel smatra da danaÅ¡nja Evropa takav stepen tolerancije može samo sanjati”, istiÄe Hasanagić i podsjeća da ni danaÅ¡nja Evropa u tom pogledu nije mnogo uznapredovala.
Kao neospornu historijsku Äinjenicu, on napominje da su se svi predstavnici naroda i etniÄkih skupina obraćali sultanu na svom jeziku, Å¡to je danas u modernoj Evropi nezamislivo. U prilog toj tvrdnji naglaÅ¡ava kako su pet stotina godina svi narodi u okviru Osmanskog carstva mogli osnivati i svoje Å¡kole, po svojim nastavnim programima i sa svojim nastavnim kadrom, njegovati svoju kulturu i ispovijedati svoju vjeru.
“Ta prava garantirana su svim narodima, ne voljom suverena već pravnom suÅ¡tinom osmanske vlasti, dok je Ahdnama bosanskim franjevcima samo slijed dogaÄ‘aja. Ahdnamu nisu dobili samo bosanski franjevci već i druge vjerske skupine u drugim krajevima osmanskog kulturnog i civilizacijskog kruga. Pet stotina godina Osmanlije su vladali razvijenim evropskim narodima, koji su i ranije imali svoja carstva i kraljevstva. Dio tog Äuda, odnosno glavni razlog te vrste dugovjeÄnosti je razvijena tolerancija”, smatra Hasanagić.
Stereotipe i predrasude prema Osmanlijama, a s tim i prema Turcima, Hasanagić odbija kao nauÄno neutemeljene.
– Duh osmanske tolerancije nadživio je Osmansko Carstvo
“Tako će to potrajati sve dok ne prevlada nauÄna svijest. Jer, naprosto će morati odgovoriti kako su to uspjeli saÄuvati svoju kulturu, jezik i vjeru nakon pet stotina godina vladavine”, naglaÅ¡ava Hasanagić.
Odgovor na ovo pitanje pronaÅ¡ao je u utjecaju islamskog uÄenja koje se poÄelo Å¡iriti zahvaljujući Medinskoj povelji, jednom od najranijih historijskih pisanih akata tolerancije i meÄ‘ureligijskog razumijevanja.
Prema Hasanagiću, pored vjerskog imperativa na stepen tolerancije utjecala je i osmanska kultura. Kao neponovljive primjere s naglašenim utjecajem osmanske tolerancije navodi događaj kada je 3000 sarajevskih muslimana stalo u zaštitu Jevreja protiv bosanskog paše koji je bio sklon nasilju.
Ne poriÄe da nije bilo zloupotrebe položaja ali smatra kako je stepen tih zloupotreba bio kudikamo manji od danaÅ¡njeg stepena korupcije. U prilog tome, Hasanagić navodi podatak kako su mnogi visoki funkcionari na položajima ostajali sasvim kratko, Å¡to dovoljno argumentirano govori o odnosu sultana prema narodu, odnosno da je narod imao razloga nadati se pravdi. A pravda, prema Hasanagiću, je bila osnovni ideal osmanskih vladara.
Osmanski duh, naglaÅ¡ava Hasanagić, prema drugom i drugaÄijem nastavio se njegovati i u moderno doba, jer, kako kaže, samo su tragovi razliÄitih kultura i religija joÅ¡ uvijek vidljivi u sredinama s dominantnim muslimanskim stanovniÅ¡tvom.
Prema njegovom istraživanju, nakon pada Osmanskog Carstva, Istanbul je, unutar gradskih zidina, imao 37 crkava, a sada ih ima 77.
“To je povezano nasljeÄ‘e odnosa prema bogomoljama drugih i drugaÄijih. Nije prekinut ni u vrijeme Kemala Ataturka, pa ni kasnije. Osmanska Carevina je posigurno bila naprednija od danaÅ¡nje demokratije, jer je danas sasvim moguće da u Å vicarskoj narod, demokratskim putem, izglasa i zabrani podizanje minareta, Å¡to je bilo nezamislivo pod sultanovom vladavinom da se jednoj vjerskoj zajednici dozvoli gradnja vjerskog objekta bez njegovog najprepoznatljivijeg simbola”, argumentirao je Hasanagić.
(AA)
Komentari
Komentara
